Četiri strane u preuzimanju Brodosplita

Bio je jedini kupac koji je uporno htio škver. Radnicima i javnosti obraća se izravno unatoč svim otegotnim okolnostima. Vladi se žurilo ispuniti uvjet za ulazak u EU, a Europska komisija nije imala ništa protiv DIV-ova plana. Uvodi nove metode, poput sustava LEAN, kojima želi potpuno preobraziti škver.

Ovim se putem javno ispričavam što odbijam sastanke koji nisu prioritetni jer doista nemam vremena. Moram se ispričati i obitelji jer joj nedostajem i zahvaliti svojoj kraljici jer trenutačno ima ulogu i majke i oca – tako je započeo još jedno obraćanje radnicima Brodosplita njegov novi vlasnik Tomislav Debeljak. I to na sad već nadaleko poznatoj stranici na Facebooku Škveranki.

Gdje je pokriće za Debeljakov optimizam? Upravo je taj kanal, posve neobičajen za hrvatski poslovni svijet, Debeljak odabrao za komunikaciju sa svojim novim radnicima i ostalom javnošću. Medije i danas naziva ‘negativnim manipulatorima’. Bio je prilično zatvoren prema javnosti u prvom dijelu bitke za Brodosplit, ali poslije se počeo otvarati. Eksplodirao je u osobnim obraćanjima na Facebooku koja bi trebala nadahnuti one kojima se obraća i prenijeti im njegov očito bezgranični optimizam. Taj 37-godišnji suvlasnik samoborskoga DIV-a, otac sedmero djece, do kraja veljače 2018. mora osigurati 2,4 milijarde kuna ulaganja u Brodosplit. Naravno, ne vlastitog novca, nego bankovnoga ili, u drugoj varijanti, onoga strateških partnera, ali ni to u današnje vrijeme ne zvuči kao lak zadatak. Samo ove godine mora uložiti 125 milijuna kuna. Debeljak je pak od prvog dana naoružan isključivo (pre)optimističnim najavama i (pre)ambicioznim rokovima i ciljevima te ne ostavlja ni najmanji prostor za potencijalni neuspjeh priče.

Sve najviše zanimu koliko je taj optimizam utemeljen. Temelj su jedino novi brodovi ili, u širem smislu, novi poslovi jer Debeljak ne planira graditi samo brodove nego znatan dio prihoda crpit iz energetike, odnosno vjetroparkova, elektrana itd. Na potpisivanju ugovora posljednjega dana veljače ponorio je da uz ugovornu ima moralnu obvezu dati sve od sebe kako bi spasio Brodosplit te da je uvjeren kako će u tome uspjjeti i prije rokova iz ugovora. Da bi prvi dojam bio jači, rekao je da imaju više od 40 brodova u ponudi i da posla ima jer su potrebe svjetskog tržišta tisuću puta veće od Brodosplitovih kapaciteta.

U najnovijem obraćanju škveranima objavio je da je vikend proveo s kupcem novogradnje koju bi trebali isporučiti 2015., a da bi se novi ugovori koje je najavljivao mogli potpisati do kraja tjedna. Riječ je o pet jedrenjaka i jahti za Brodosplit plovidbu koji su, kao što je rekao, gotovo jedini projekti koji sada ostvaruju profit na gradnji. Najavljen je i ‘off-shore’ projekt za koji kaže da je vrlo profitabilan za škver i DIV te otvorene poduzeća koje će graditi vjetropark i onoga koje će graditi ekološku trigeneracijsku kombiniranu plinsku elektranu. O drugim projektima, posebno brodovima, ne želi još detaljno govoriti jer mu ‘pojedini zločesti mediji izvršu riječi’. Isto tako prije nije želio govoriti o tome koje banke i fondovi stoje iza njega, a ni sad se to točno ne zna. No posla će biti, uvjerava Debeljak. Trenutačno je u Brodosplitu aktualno kadrovsko restrukturiranje.

Gotov je program zbrinjavanja i za dan-dva predajemo ga Zavodu za zapošljavanje, tako da za 10-ak dana počinjemo s otkazima i ponovnim zapošljavanjem. Idemo sektor po sektor i odradit ćemo to u roku pet puta bržem od najbolje ponude velikih svjetskih konzultantskih kuća. Prema planu, sve bi trebalo biti gotovo do kraja ljeta, a svjetski je standard od 18 do 36 mjeseci. Ja bih želio i brže, stoga na tome radimo po cijele dane… – objasnio je Debeljak na Škveranki, gdje često aktivno sudjeluje i u polemikama s radnicima koji ostavljaju komentare ispod njegovih objava.

Ondje je dosad najavljivao i nove poslove, i otkaze, i mjere koje će provoditi tijekom restrukturiranja; ondje se borio i protiv neradnika, najavio zabranu alkohola i pušenja moleći radnike ‘koji imaju problema s alkoholom i pušenjem da se jave u Kadrsku službu i potražbe pomoći, obračunavalo se sa sindikalnim čelnicima koji su ga dočekali neprijateljski, zbog čega je čak najavio da će kupiti 3500 mobitela da može izravno komunicirati s radnicima itd. Sve to katkad zanesenim, gotovo mesijanskim stilom. Što god neki mislili o tome, čini se da je Debeljak shvatio bit komunikacije na društvenim mrežama.

Javnost od takve komunikacije očekuje da upozna ljudsko lice organizacije koje je voljno slušati svoju publiku i katkad prihvatiti njezino mišljenje. Druga strana na društvenim mrežama može prenositi svoje vrijednosti, projekte, ideje i inicijative. Zamka je takve komunikacije što svako ignoriranje povratne informacije, pogotovo negativne, i nepravodobno reagiranje može ugroziti ugled u očima javnosti. Stoga, kad odlučimo komunicirati na društvenim mrežama, u tome moramo biti redoviti i aktivni te, najvažnije od svega, moramo se vraćati na rasprave i zadržavati njihovu konstruktivnost te pozivati na akciju – kaže Ana Šimunović, konzultanta u Ciceron komunikacijama.

Dodatak kolektivnom ugovoru već je potpisan i čini se da je Debeljak tim potezom otupio oštricu nezadovoljstva sindikalnih čelnika, no neki mu i dalje ne vjeruju. Njegov najglasniji kritičar Zvonko Šegvić, čelnik Nezavisnog sindikata Brodosplita, nije htio nanovo komentirati Debeljaka i njegove poteze rekavši samo da ga zanimaju činjenice. Nije bio ni na fešti s pečenim volovima i janjetinom koju je Debeljak organizirao u Splitu u čast ulaska u Brodosplit. Kad je riječ o poslu oko kadroviranja, Debeljak, koji je sebe i svoju desnu ruku Darka Pappu postavio u Upravu Brodosplita, i u njega je uveo neke novosti. U brodogradilištu se provodi tzv. metodu 360 stupnjeva. Ili, jednostavnije, testiranje u kojem radnici moraju odgovoriti na šarolika anketna pitanja podijeljena u tri skupine: zadovoljstvo radnom okolinom, mišljenje o radu najbližih kolega te škverskih sindikata radi bolje procjene zaposlenika, poboljšanja uvjeta rada, povećanja produktivnosti itd. Ili, kao što bi rekao Debeljak, radi stvaranja novog škvera u kojem se ‘svaki radnik mora osjećati i ponašati jedanko kao u svojoj kući i brinuti se za škver kao za svoju obitelj i dom’.

Mali div iz Samobora, kako se često naziva tvornica vijaka u vlasništvu Debeljakovih, oko splitskog je škvera obilazio više od tri godine dok napokon nije potpisan kupoprodajni ugovor, uglavnom zbog odugovlačenja i nemogućnosti dogovora države same sa sobom. Ne može se reći da je DIV bio idealan izbor za Vladu jer je i sama sumnjala može li znatno manja tvrtka uspješno probaviti tako velik i težak zalogaj kao što je zapušteni i problematični Brodosplit. Idealan ili ne, DIV je bio jedini kandidat koji se želio uhvatiti u koštar s nataloženim problemima, a uspješna privatizacija uvjet je bez kojeg nema ulaska u Europsku uniju. Europska komisija u više je navrata blagoslovila ono što je Debeljak predao kao program restrukturiranja pa Vladi nije preostalo ništa drugo nego da i sama preuzme njegov optimizam i jednostavno mu vjeruje, a ministru Vrdoljaku da pomisli kako je potpisom pera riješio jedan od najvećih i najdugovječnijih problema hrvatskoga gospodarstva. Debeljaku se ne može poreći da gori od želje, bar verbalne, da uspije. Čini se da mu dan traje 48 sati, nastoji ostaviti dojam iskrenog i neposrednog poduzetnika, onoga koji zna što radi i kako će točno postići cilj od kojeg se mnogima zavrati u glavi. Iako je to jedna od otprilike fraza, u ovom će slučaju jedino vrijeme pokazati što će se od svega što je Debeljak naumio i obećao uistinu ostvariti.