Graditeljstvo

U sljedećih 15 godina u građevinske radove u državama Afrike, Bliskog istoka i bivšeg SSSR-a uložit će se više od tisuću milijardi dolara. Zajednički nastup olakšao bi dobivanje poslova i zatvaranje financijske konstrukcije za veće projekte.

Prošlotjedni osnutak Građevinsko-industrijske komore Srbije mogao bi biti važan korak ne samo za građevinske tvrtke iz te zemlje nego možda (s naglaskom na ‘možda’) i za druge tvrtke s područja bivše Jugoslavije. Tim su se potezom, naime, srpske građevinske tvrtke ‘odcijepile’ od Privredne komore Srbije (PKS). Predsjednik novoosnovane komore Goran Rodić za prošli broj Lidera izjavio je da će srpske tvrtke, čim se osnuje komora, ponovno pokrenuti inicijativu za osnivanje konzorcija tvrtki iz bivše Jugoslavije. Konzorciji bi trebali odgovoriti na nove tržišne izazove u zemljama Afrike, Bliskog istoka i bivšeg SSSR-a u kojima će se u sljedećih 15-ak godina graditi u vrijednosti većoj od tisuću milijardi dolara.

Na tim velikim tržištima samo turske kompanije danas ubiru oko 27 milijardi dolara prihoda. Koliko su se odnosi promijenili, pokazuje i podatak da su turske tvrtke do devedesetih godina zarađivale nekoliko stotina milijuna dolara na godinu, a one iz bivše SFRJ zajedno tri milijarde dolara. Samo Alžir danas ima projekte vrijedne 280 milijardi dolara u sljedećih 15-ak i više godina, Libiju pak čeka obnova zbog ratnih razaranja ‘teška’ 480 milijardi dolara; jednako vrijedi za Irak u kojem će, tvrdi Rodić, biti poslova vrijednih 510 milijardi dolara – Iračani u sljedećih nekoliko godina žele sagraditi pet tisuća škola, 40 velikih bolnica, milijun stambenih jedinica. Infrastruktura im je još uništena pa bi dobivanje posla samo u toj zemlji bio dobar uspjeh. Tu je i graditeljstvom zahuktali Kazahstan s više od 100 milijardi dolara ulaganja u stambenu i infrastrukturnu gradnju te malo skromniji Iran sa ‘samo’ 75 milijardi dolara. U Angoli, čija su ulaganja također vrijedna nekoliko desetaka milijardi dolara, beogradski Planum pokušava ući u neke projekte, no mnogo bi mu lakše bilo kad bi nastupio s još nekim tvrtkama.

Rusi se u srbijanskim tvrtkama raspitaju kakva je mogućnost da one rade taj posao. Naše su prilike u gradnji bolnica, hotela, infrastrukturnih projekata. Nekad, kad su naše tvrtke nastupale u inozemstvu, vjerujte mi, i zahodske četke dolazile su iz bivše Jugoslavije. Građevinska industrija povlači za sobom još 46 industrijskih grana. Posla, dakle, ima, no nema organizacije – kaže Rodić.

Problem je što se ovdje mnogo očekuje od države da nešto pokrene, pa je osnivanje komore srbijanskih građevinskih tvrtki, bez obzira na to provede li se inicijativa o konzorcijima, već nešto novo. Te su tvrtke pokazale da još žive i mogle bi biti uzor hrvatskima, pogotovo jer nisu čekale da ih država okupi, kao u Hrvatskoj u proteklih godinu dana, čemu smo svjedočili, a Lider pisao o tome. Štoviše, razlog osnutku takve komore u Srbiji, objašnjava Rodić, jest to što su u PKS-u, iz kojeg su izašli (Rodić je i ondje bio tajnik Odbora za građevinarstvo) bili često izloženi raznim političkim pritiscima, zbog čega su neke najveće tamošnje kompanije još prije pet godina razmatrale mogućnost osnivanja zasebne komore. Više se politika, tvrdi, neće miješati u poslove te industrije (bar kad je riječ o članovima nove komore), a politiku bi i inače trebalo izbaciti kad je u pitanju zajednički interes. Zato će oživiti ideju o konzorcijima od Vardara do Triglava jer samo se tako može isplivati iz krize. Srbijanskim tvrtkama tamošnje je tržište premašeno, kao i onima u ostalim zemljama. Hrvatska pak ima dodatni problem jer 1. srpnja ulazi u EU. Iskustva slovenskih tvrtki koje su doživjele fijasko ulaskom te zemlje u EU hrvatskim tvrtkama neizbježno nameće pitanje što nakon tog datuma.

• Ne trebamo se pretvarati, s problemima s kojima se ovdje suočavamo suočavate se i vi u Hrvatskoj i jedini su nam izlaz strana tržišta. Mi smo prvi korak napravili, osnovali smo komoru i sigurno ćemo uskoro, za koji mjesec, pozvati tvrtke iz bivše zemlje radi udruživanja. Ne učinimo li to, ili će nas veliki pojesti ili ćemo biti podizvođači zadovoljni mrvicama sa stola – kaže Rodić.

Još jedna stvar, iako pomalo neobična, ide na ruku građevinarima. Naime, budući da poslovni ljudi iz Afrike, s Bliskog istoka te iz zemalja bivšeg SSSR-a imaju dobra iskustva s jugoslavenskim građevinskim tvrtkama, sami se zanimaju za to što je s tim tvrtkama pa se zna dogoditi da kontaktiraju s nekim u Srbiji i raspitaju se za tvrtku kojoj je, primjerice, sjedište u Hrvatskoj. To samo pokazuje da poslovni ljudi iz tih dijelova svijeta građevinske tvrtke s ovih prostora još smatraju prirodno povezanima. Štoviše, eventualni konzorciji, smatra Rodić, imali bi velike izglede na tim tržištima. Južnoslavenskim građevinskim tvrtkama nije problem kadar ni ugled koji još uživaju u nesvrstanim zemljama i onima bivšeg SSSR-a.

Najveći razlog zbog kojega je potrebno, bolje reći nužno, udruživanje tvrtki bankovna su jamstva komercijalnih banaka. Njih, kako stvari sada stoje, većina građevinskih tvrtki s područja bivše države može dobiti jedino od takvih banaka, no one su nepovoljne jer uključuju i bankovnu proviziju od ukupne vrijednosti posla; uvjeti razvojnih banaka mnogo su povoljniji, ali one su strože u traženju referencija. Da bi se što više izbjegle komercijalne banke, građevinske tvrtke trebale bi se udružiti jer će tako biti financijski jače, a i konzorcij bi imao referencije zahvaljujući kojima bi mogao tražiti sredstva od razvojnih banaka.

U hrvatskoj tvrtki Bilfinger Đuro Đaković Montaža kažu da do sada nisu konkretno kontaktirali s tvrtkama iz Srbije i BiH radi stvaranja takvog konzorcija, ali dodaju da takvu ideju nipošto ne bi odbacili. – Svakako smo zainteresirani za slične projekte. Budući da se naša tvrtka bavi ponajprije montažom čeličnih konstrukcija, zanimljivi su nam infrastrukturni i investicijski projekti povezani s energetskim sektorom, industrijski i procesni pogoni – poručuju iz te tvrtke.

No ima i onih koji za sada ne vide interes u takvim konzorcijima, poput GP-a Krk, u kojem ne razmišljaju previše o tome. Zamjenik predsjednika Uprave Željko Velić veli da je njihova tvrtka vrlo dobro pozicionirana na hrvatskom tržištu te je pitanje koliko bi se isplatilo da se makne s njega pa da na slobodno mjesto dođe druga tvrtka. – Osim toga vrlo nam je teško motivirati ljude da idu toliko daleko jer svi oni žive i od poljoprivrede te turizma. No istina je da će se nešto ipak morati mijenjati u poslovnoj politici jer nakon ulaska Hrvatske u EU dolaze još teža vremena za naše građevinare. Predsjednik Uprave Josip Purić poslao je e-poruku menadžmentu sa zahtjevom da iznesemo svoje mišljenje o sljedećem razdoblju, zato očekujem da ćemo uskoro sjesti i promisliti o tome kako dalje – kaže Velić.

U beogradskom Energoprojekt holdingu kažu da je bilo inicijativa za osnivanje takvih konzorcija, no nije se konkretno razgovaralo o tome, a ni oni nisu posebno zainteresirani. – Konzorcij ne bi mnogo poboljšao naš uspjeh u ugovaranju poslova na stranim tržištima. Energoprojekt već uspješno posluje u 19 zemalja na četiri kontinenta i ima vlastite financijske i kadrovske kapacitete da ugovara i više od trenutačno ugovorenih poslova. Ukupna vrijednost ugovora koje realiziramo u Srbiji i inozemstvu veća je od pola milijarde eura – kaže voditeljica Sektora marketinga i korporativnih komunikacija Borjana Vićentijević.

Ostali za sada mudro šute i ne odgovaraju, no neslužbeno doznajemo da takvu ideju ne odbacuju u Viaduktu, Zagreb Montaži, Osijek Koteksu, Zagorje-Tehnobetonu, Hidroelektri niskogradnji te još nekim tvrtkama. Međutim, kod naših je tvrtki problem što inicijativa o okupljanju za sada vrlo teško prolazi i na razini Hrvatske iako je predsjednik Uprave Tehnike Filip Filipić u Lideru prije dva tjedna najavio moguću suradnju. Zato je pitanje koliku će ‘prođu’ imati ta ideja. I u ostalim zemljama bivše Jugoslavije ima interesa za takve konzorcije. Ako gledamo dalje i uzmemo u obzir da građevinska industrija povlači za sobom mnoge druge industrije, put građevinaca u zemlje nesvrstanih i one bivšeg SSSR-a mogao bi biti jedan od strateških za izlazak iz krize zemalja bivše Jugoslavije. Zato najavljuju inicijativu srbijanskih tvrtki treba pozdraviti.