Jazbec

Nakon kolapsa Cipra mnogi su u Sloveniji vidjeli sljedeću metu krize u eurozoni. Već neko vrijeme Slovenija posrće pod teretom dospjelih dugova, ali očajnički tvrdi da joj neće trebati pomoć EU i MMF-a. Novi guverner, koji na dužnost stupa u lipnju, dijeli to uvjerenje. Unatoč vrlo teškoj situaciji u bankarskom sektoru izlaz se vidi u još snažnom gospodarstvu, zbog čega uspoređe s Ciprom padaju u vodu.

Problematični slovenski bankarski sektor uskoro bi se mogao pretvoriti u novo žarište krize eurozone. Nakon kolapsa banaka u Cipru, kao sljedeća meta krize prepoznata je Slovenija, za čije bi banke zadnja slamka spasa mogao postati novac Europske unije. Novi šef slovenske središnje banke, Banke Slovenije, Boštjan Jazbec mora se pobrinuti da se to ne dogodi. Jazbec na čelo središnje banke stupa u lipnju, nakon šestogodišnjeg mandata Marka Kranjca. Slovenski mediji izvještavaju da je pravi čovjek za taj posao. Sa svoje 43 godine Jazbec je od 2003. do 2008. bio član vijeća slovenske narodne banke te odlično poznaje problematiku. Doktorirao je monetarnu politiku, a između ostalog bio je i savjetnik u Međunarodnom monetarnom fondu pri uspostavi monetarnih ustanova na Kosovu i Srbijama.

Problem loših kredita u slovenskim komercijalnim bankama jest golem, ali novi šef središnje banke uvjeren je da ima rješenje. Naime, guverneri središnjih banaka zemalja eurozone automatski se biraju u vijeće guvernera Europske središnje banke.

Jazbec je izjavio da Slovenija neće trebati međunarodnu financijsku pomoć u rješavanju trenutačne bankarske krize te je dodao da će nova vlada premijerke Alenke Bratovšek nastaviti provođiti mjere financijske i bankarske konsolidacije koju je započela ranija vlada Janeza Janše. Guverner na odlasku Kranjca ohrabrio je Jazbeca riječima da ciparska kriza nije utjecala na odljev depozita iz slovenskih banaka te je ocijenio da nova slovenska vlada treba što prije razraditi plan za sanaciju bankovnog sektora i što hitnije se uključiti u restrukturiranje gospodarstva. Depoziti u slovenskim bankama sigurni su, među ostalim i zato jer za iznose do 100.000 eura jamči država. Takvim su izjavama slovenski dužnosnici reagirali na medijská nagađanja da bi Slovenija mogla biti šesta država s ruba eurozone koja će morati tražiti međunarodnu financijsku pomoć, jer ove godine dospijevaju visoke kreditne obveze iz zaduženja države, a zbog porasta zahtijevanih kamata na slovenske državne obveznice i utjecaja ciparske krize idućih mjeseci teško može računati na prodaju državnih obveznica i zaduživanje pod prihvatljivim uvjetima.

Stanje u Sloveniji u mnogome ovisit će o potezima nove vlade i njenim pokušajima da stabilizira javne financije te pomogne tridesetak poduzeća s teškoćama u poslovanju. Prema planu središnje banke ta bi se poduzeća mogla spasiti unatoč visokoj zaduženosti prema bankama. No to će biti moguće ako aktivniju ulogu u njihovu restrukturiranju pokaže država, a banke su sa strane već stavile 1,8 milijardi eura za rezervacije i otpise. Među ekonomistima vlada mišljenje da slovenski bankovni sustav nije ništa više kontaminiran od bankovnih sustava drugih perifernih država eurozone i da su gubici slovenskih banaka posljedica kreditiranja iz proteklih godina. Kranjec je odbio mišljenja da je središnja banka odgovorna za loše kredite koje su banke davale u prošlosti ne predviđajući rizike koje je donijela globalna financijska i ekonomska kriza. Uloga središnje banke je kontrola banaka, što je slovenska središnja banka i činila, a ne upravljanje bankama, rekao je.

Da bi traženje međunarodne pomoći bio težak poraz za sve u Sloveniji priznalo je i aktualni ministar gospodarstva Stanko Stepišnik, koji izlaz iz krize traži u snažnom gospodarskom oporavku. Stepišnik je otišao i korak dalje od Jazveca izjavivši da bi dao ostavku dođe li u Sloveniju ‘trojka’ – Europska komisija, MMF i Europska centralna banka.

Stepišnik u je razgovoru za poslovni dnevnik Finance objasnio da bi to bio poraz koji bi izazvao teške društvene promjene, što Slovenci kao radišni ljudi ne zaslužuju, niti žele da još mladih ljudi u potrazi za poslom krene u inozemstvo. Njegov plan izlaska iz krize temelji se na stvaranju novih radnih mjesta i stvaranju nove dodane vrijednosti. Založio se da država financijski pomogne skupini od 50-ak poduzeća koja imaju perspektivu i izvozni potencijal, ali gube konkurentnost zbog svoje zaduženosti i stanja u slovenskim bankama. Kao zamisao za uštede u javnom sektoru Stepišnik je iznio ideju prema kojoj bi javni službenici s višim plaćama dio iznosa koji im pripada dobivali u državnim obveznicama te stvaranje klime u kojoj bi Slovenci u novi gospodarski oporavak investirali dio svoje štednje.

Iako su slovenske banke prilično ugrožene lošim kreditima, gospodarstvo je još uvijek prilično snažno, zbog čega uspoređe s Ciprom padaju u vodu. Legendarni slovenski makroekonomist i bivši potpredsjednik vlade Jože Mencinger objasnio je da su osnovnu ciparskoga gospodarstva činili prevelik bankarski sektor, koji je privlačio strane depozite te porezne olakšice za strane tvrtke, i turizam. Osim toga Cipar je lani imao izvoz od 1,4 milijarde eura i četiri puta veći uvoz, budući da je ta zemlja gotovo bez industrije. Mencinger tvrdi da je situacija u Sloveniji sasvim različita jer je riječ o gospodarstvu sa zdravom strukturom. Industrija čina petinu slovenskog BDP-a. Lani je uvoz bio 25 milijardi eura, a izvoz je bio nešto veći. Slovenija je među rijetkim europskim zemljama s pozitivnom trgovinskom i platnom bilancom, tvrdi Mencinger.

Nekadašnji potpredsjednik vlade tvrdi da u Sloveniji sada dolaze do izražaja pogreške napravljene u privatizaciji, kada su dionice tvrtki podijeljene građanima umjesto da su tvrtke dokapitalizirane. Drugim riječima, na naplatu stižu pogreške iz razdoblja ‘kasino-kapitalizma’. Od početka 90-ih do 2005. godine slovensko je gospodarstvo snažno raslo, a rast BDP pratio je i rast kredita, koji je zemlju odveo u kreditnu ovisnost te, konačno, u kreditni slom.

Od 2005. do 2009. slovenski je vanjski dug porastao od nule do 10 milijardi eura, a sada plaćamo posljedice toga kockanja, pa ćemo morati prodavati poduzeća koja nismo htjeli prodati – rekao je slovenskim medijima Mencinger. Iako su Slovencima i Hrvatima zajednički tajkuni, Mencinger kaže da im se pripisuju svi grijesni.

Nisu nam krivi samo tajkuni, na njih se previše toga previše. Krive su i banke i njihovi regulatori, središnje banke koje su dopustile preveliku ovisnost o stranom novcu. Svi su htjeli postati bogati preko vrijednosnih papira. I obični ljudi su, ne samo tajkuni, posuđivali novac da bi kupovali dionice. Ako si bio protiv toga, bio si komunist i fiziokrat koji ništa ne razumije! – rekao je Mencinger.

Bez obzira na aktualnu financijsku krizu, slovensko gospodarstvo pri-

U Sloveniji nema ni previše stranih ulagača, što bi kriza mogla promijeniti. Naime, stanje u kojem se vlasnici kompanija protive stranom kapitalu neće se prestati pogoršavati dok vlasnici ne priznaju da je taj model pogrešan. Iako se i u Sloveniji i u Hrvatskoj provodi fiskalna konsolidacija, hrvatski izgledi za rast BDP-a ipak su nešto veći, ali temelje se na fondovima Europske unije i povećanju javne potrošnje kroz troškove priključenja Uniji. Slovenija je mjere proračunskih štednje pokrenula lani, zbog čega analitičari predviđaju još najmanje godinu dana stagnacije. Većina bi Slovenaca vrlo vjerojatno mijenjala godinu stagnacije za kapitalizaciju koju donosi zazivanje međunarodne financijske pomoći. Slovenija je samo još jedna žrtva pogrešne politike kreditiranja ‘šakom i kapom’ u vremenima gospodarskog rasta – cijenu plaćaju Grčka, Irska, Island, Portugal, ali i ostale članice Europske unije koje su svojim novcem sanirale sumanuto trošenje u prošlom desetljeću.

Slovenski privatni sektor posrće pod dugovima, zbog čega su hrvatska i srpska poduzeća danas u boljoj poziciji pa kupuju nekadašnje uzdanice poput Droge Kolinske, Fructala i Mercatora. Statistika Hrvatske narodne banke pokazuje da je Slovenija od 1993. do danas u Hrvatsku uložila 1,1 milijardu eura, a u suprotnom je smjeru otišlo tek 218 milijuna eura. Generalno, slovenskom gospodarstvu snagu daje činjenica da izvozi 75 posto svog BDP-a, a da joj je najveći trgovinski partner Njemačka. Nezaposlenost iznosi deset posto, a uvoz u krizi bitno je smanjen.