Home / Poslovna scena / Presuda bez ispitivanja svjedoka optužbe i bez obrazloženja

Presuda bez ispitivanja svjedoka optužbe i bez obrazloženja

Sudac Leon Kovačić ugrozio je temeljna ljudska prava slobodnim sudačkim uvjerenjem da nije potrebno ispitati svjedoka te koristeći se protuustavnom zakonskom odredbom o neobrazloženju presude.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s gloznom državnom upravom.

Slučaju zaposlenice u HEP-u Karlovac Ljerki Štefanec pisao je moj prethodnik Ivica Grčar, ali pojavili su se novi detalji. Podsetit ću, Štefanec je došla u sukob s tadašnjim direktorom Ivanom Mrljkom, kaznio ju je drugim radnim mjestom, a ona ga je tužila za klevetu. Općinski sud u Karlovcu presudio je u korist Mrljka, ali prema tvrdnjama Štefanec sudac Leon Kovačić bio je u sprezi s lokalnim HDZ-ovcima (u koje ubraja i Mrljka).

Nemam namjeru ovdje stajati na stranu Ljerke Štefanec jer doista ne znam tko je tu u pravu. O tome treba odlučiti nepristrani sud, no dvije stvari bodu u oči zbog čega bi bilo dobro ispitati koliko je pravosuđe u tom slučaju bilo neovisno. Direktor Mrljak u službenom dopisu početkom lipnja 2005. iznio je niz teških optužbi na račun Štefanec spomenuvi njezinu ‘nesposobnost, nestručnost i izrazitu nekomunikativnost’, što je za posljedicu stvorilo probleme HEP-u. Sudac Leon Kovačić prihvatio je Mrljkove argumente, odnosno samo svjedoke, ali postavlja se pitanje zašto osim njih nije prihvatio svjedočenje Mladenu Žunecu, tadašnjeg direktora HEP-Opskrbe iz Zagreba, nadređenog i Mrljku i Štefanec.

Sudac Kovačić je rekao (prema izjavi Žuneca potpisanoj i ovjerenoj kod javnog bilježnika) ‘da se suslušanje Mladenu Žunecu za sada ne prihvaća kao potrebno s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje’. To bi bilo logično objašnjenje da je Mrljak predložio Žunecu za svjedoka, ali nelogično je jer je on trebao biti svjedok Ljerke Štefanec. U Žunecovoj izjavi vidi se da je njegovo mišljenje o problemu Štefanec potpuno suprotno mišljenju koje je Mrljak napisao u lipnju 2005. Ta činjenica ide u prilog Štefanec, pogotovo jer Žunec kao pretpostavljeni smatra da su problemi sa Štefanec nastali zbog istih razloga zbog kojih su ih imali i drugi zaposlenici HEP-a, pa postoji mogućnost da je Mrljak zaista imao nešto privatno protiv nje iskoristivši opći problem zaposlenika. No, naveo sam, neka sud o tome donese pravorijek, ali neovisni. To je bio jedan od razloga zašto je Štefanec tražila obnovu postupka (nova činjenica), a drugi je bio nepostojanje obrazloženja presude.

Nije to problem samo s hrvatskim sudovima, već je praksa preuzeta od Međunarodnog suda za ljudska prava. Kolega Grčar to je objašnjavao lijenošću sudaca. Njegovom se mišljenju dijelom pridružujem, ali ipak uzimam u obzir da sudovi zaista jesu pretrpani. No to ni izbliza nije razlog da im se omogućiti donošenje presude bez obrazloženja, jer se takvim jeftinim rješenjem za pretrpane sudove dovode u pitanje ljudska prava, što je nedopustivo, a to znači da se takvim zakonom krši Ustav. Prema članku 14. Ustava ‘svi su pred zakonom jednaki’, a neobrazlaganje presude u najmanju ruku izaziva sumnju u poštovanje tog članka. Dalje, prema članku 29. Ustava moraju se ispitati svjedoci optužbe i obrane ‘pod istim uvjetima’. Bez obzira na to tko je u pravu u slučaju Štefanec – Mrljak, to je dobar primjer u kom je sudac Leon Kovačić doznao da je moguće ugroziti temeljna ljudska prava slobodnim sudačkim uvjerenjem da nema potrebe za ispitivanjem svjedoka te koristeći se protuustavnom zakonskom odredbom o neobrazloženju presude.

Ljerka Štefanec dva je puta podnijela zahtjev za obnovu postupka. Prvi put to je uradila 23. srpnja 2012. navevši svoje razloge. Do danas nije dobila nikakav odgovor iz Općinskog suda. Drugi je put podnijela zahtjev 8. veljače 2013. priloživši, između ostalog, izjavu Mladenu Žunecu, ali do danas nije dobila nikakav odgovor. Obratili smo se Općinskom sudu u Karlovcu i upitali zašto do sada nije odgovoreno na njene zahtjeve te postoji li rok do kojeg se mora odgovoriti. Do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Ovdje se također pokazuje slabost zakonskih odredbi jer nije nijedne propisano kad to sud mora odgovoriti građanima na zahtjev o obnovi postupka ili pak kad treba prihvatiti (ili ne) tužbu. Maglovita konstrukcija ‘u razumnom roku’ omogućuje manipulacije.