Globala turistička scena nikad nije bila aktivnija. Na najvećem svjetskom sajmu turizma nedavno održanom u Berlinu objavljeno je da je 2012. prvi put u povijesti turizma realizirano sedam milijardi turističkih putovanja! Tako su se izjednačili ukupno svjetsko stanovništvo i broj putovanja, što u statističkom smislu sugerira da je tijekom 2012. svaki stanovnik Zemlje realizirao jedno putovanje. U Hrvatskoj je te godine zabilježen porast od tri posto dolazaka i četiri posto noćenja, odnosno realizirano je gotovo 12 milijuna turističkih dolazaka i 63 milijuna noćenja. To nije loše, no je li dovoljno?
Na globalnoj razini turistički sektor bilježi nastavak oporavka, a za 2013. prognozira se daljnji rast volumena od dva do četiri posto. No kako i prijašnje godine tako i 2013. ključni pokretač rasta bit će Južna Amerika i Azija, točnije tržišta zemalja BRIK-a, gdje se i dalje stvara srednja klasa željna putovanja, bez obzira na utegne krize i neizvjesnosti. Dvije najveće turističke regije Europa i Sjeverna Amerika bilježe organski rast pod utjecajem globalnih turbulentacija i neizvjesnosti na financijskim i ekonomskim tržištima. Osim fizičkog oporavka protekla godina donijela je oporavak globalnih hotelskih performanca. Na razini globalnih regija pobjednice 2012. sigurno su Sjeverna i Južna Amerika (cjenovni porast od 13,1 posto). Slijede ih Bliski istok i Afrika pod utjecajem oporavka od arapskog proljeća i smirivanja situacije u Tunisu, čime se ponovno, polako ali sigurno, ta regija vraća u turističku utrku na Sredozemlju. Europsko je hotelsko tržište i 2012. nastavilo u pozitivnom smjeru – cijene su rasle za 4,7 posto. Tijekom 2012. brže su rasle zemlje turističkih tržišta koja dolaze, poglavito Istočne Europe (prosječna cijena rasla je za 5,8 posto), gdje je ključnu ulogu imalo Europsko nogometno prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj. Sad je na tim dvjema zemljama da iskoriste dobiveni trenutak i nastave započeti razvojni proces. O ozbiljnosti ambicija dovoljno govori podatak da se samo za Kijev od 2012. do 2014. planira više od 1200 novih hotelskih soba u hotelima s pet zvjezdica.
Stoga je sasvim jasno da je za napredak u bilo kojoj industriji, a posebice turističkoj, nužno ulagati. A u hrvatsko hotelijerstvo i turizam uglavnom se ne ulaže. Ulaganja nisu ‘nestala’ tijekom krize, da se ne bismo zavaravali, nego ih u pravilu nije bilo ni prije nje. Dapače, hrvatski je turizam u investicijsko-inovacijskom smislu letargičan već više od 25 godina i dosadašnji je rast rezultat maksimiranja dosadašnjeg modela (nekontrolirana gradnja privatnih kapaciteta, rast pritiska na vrhuncu sezone, niska kvaliteta) i povoljnih utjecaja gospodarske krize nauštrb konkurentnih sredozemnih odredišta. Od 1985. do danas bilježimo ratove, pretvorbe, ulaske neturističkih tvrtki u vlasništvo turističkih poduzeća, tržišne lomove, PIF-ove, ulazak Lukšić grupe, izlazak Štroka, razvoj Maistre, Valamara i Istraturista, etabliranje Dubrovnika i mnoge druge okolnosti koje su na svoj način utjecale na situaciju ‘zauzimanja i čuvanja položaja’ sadašnjih igrača do ‘pogodne situacije’ za izlazak.
