Prva i najbolja pašteta od 1938. sodine

Upravo su nas zaintigirale te prednosti (naravno, i to da EU kuca na vrata) i natjerale nas da se malo bolje informiramo o tim sve traženijim ‘svjudodžbama’ koje se mogu rabiti gotovo u svim poslovima i poslovnim procesima. No krenimo redom: ravnatelj Ex-Agencije za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom Stipo Derek objašnjava da se certifikacija provodi kad je propisana zakonom, tj. proizvođač mora provesti postupak ocjene usklađenosti da bi imao pravo staviti proizvod na tržište ili dobrovoljno, i to zbog više razloga: – Prvi je da svoj proizvod želi podvrgnuti nepristranoj i stručnoj analizi kako bi bio siguran da mu proizvod zadovoljava tehničke i sigurnosne aspekte koje certifikati jamče. Neki kupci i tržišta teško prihvaćaju robu bez certifikata, pa proizvođač ima veće izglede na tržištu ako za svoj proizvod ima certifikat nepristrane treće strane – objašnjava Derek.

Jelena Gruja, direktorica marketinga i razvoja u certifikacijskoj kući DNV Business Assurance, govori da se certifikati koriste u svim djelatnostima, no najpotrebniji su u sektorima izloženijima rizicima: – To su uglavnom proizvođači i svi sudionici nabavnog lanca, posebno područja kao što su hrana, zdravstvo, automobilska industrija, avioindustrija, financijski sektor. Uglavnom se svi u tom lancu žele osigurati da proizvod kojim se koriste u daljnjim procesima bude kvalitetan i siguran. U tom su slučaju upravo certifikati koje izdaju neovisna certifikacijska tijela jedini logičan izbor – govori, dodajući da u Hrvatskoj certifikati većinom traže kad to zahtijeva kupac, a znatno manje tvrtki pokrene certifikaciju da bi nešto poboljšale.

Certifikacija na zahtjev kupaca u mnogo se slučajeva traži u automobilskoj i prehrambenoj industriji. Primjerice, Podravka je uvela sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001 i sigurnosti hrane utemeljen na HACCP-ovima načelima. Odavno je već počela certificirati prema standardima IFS i BRC, a u planu za ovu godinu jest i certifikacija Mesne industrije Danica prema zahtjevima FSSC-a 22000. – Posjedovanjem certifikata hrvatskim se tvrtkama osiguravaju poslovni procesi jednako kvalitetni kao oni u EU, a prehrambenoj industriji konkurentska prednost – ističe direktor Službe poslovne kvalitete Damir Kukec.

Kaže da važnost certifikata ovisi o potrebama pojedinog tržišta ili kupca, no najviše ističe standarde IFS, BRC i FSSC 22000, koje je bilo najčešće dobiti. Riječ je, naime, o standardima koje priznaje Globalna inicijativa za sigurnost hrane (GFSI). Roland Bosnar, voditelj Odjela kontrole kvalitete u Metrou, kaže da je u Europi uobičajena praksa za većinu trgovacačkih lanaca tražiti IFS ili BRC za proizvođače prehrambenih proizvoda ako žele plasirati svoje proizvode u te trgovacke lance. – Budući da više neće biti granica i da će proizvodi moći neometano cirkulirati svim zemljama EU, a istodobno se ukida povlašteni režim trgovanja za zemlje članice Cefe, mnogi hrvatski proizvođači tražit će kupce u zemljama članicama EU. Zato će certifikati kao IFS ili BRC biti nužni da bi se pronašli putevi do kupaca – misli Bosnar iz Metroa, koji također posjeduje certifikate ISO 2200 i FSSC 22000. Dakle, ispunjava zahtjeve za sigurnost hrane.

Zahtjevi za certifikate često se pojavljuju i na natječajima za javnu nabavu, najčešće u građevinskom sektoru. Imaju ih i konzultantske kuće. Tvrđa TPA Horwath u lipnju od ACCA-a (Udruženje ovlaštenih certificiranih računovađa), najbrže rastućeg globalnog tijela za profesionalne računovađe, treći put zaredom dobiva certifikat ‘ACCA Platinum Approved Employer’. – Platinum je najviša razina koju tvrtke mogu postići u programu ‘ACCA Approved Employer’. Ona znači da ispunjavamo strogije kriterije u razvoju ljudskih potencijala u rangu s najboljim svjetskim tvrtkama. Jedna smo od rijetkih kompanija u Hrvatskoj koje su postigle taj elitni status – govori Reno Budić, partner u TPA Horwathu.