Time to be

Sva akreditacijska tijela u Europi rade prema zahtjevima iste međunarodne norme, ISO/IEC 17011, a harmonizacija je osigurana putem međusobne evaluacije koju organizira krovna Europska organizacija za akreditaciju – EA (European cooperation for accreditation). Multilateralni sporazum (MLA) potpisan s EA, a što je dokaz ispunjenja normom postavljenih zahtjeva te pratećih normativnih dokumenata, priznat je u svim državama čija su nacionalna akreditacijska tijela potpisnici navedenog sporazuma. To konkretno znači da se rezultat rada certifikacijskog tijela akreditiranog od strane HAA, zbog njenog statusa potpisnice sporazuma MLA, priznaje kao istovrijedan radu bilo kojega drugog certifikacijskog tijela koje je akreditirano od nacionalnog akreditacijskog tijela potpisnice sporazuma MLA.

Prekogranična akreditacija provodi se relativno rijetko i samo u opravdanim slučajevima. U ovom trenutku, s obzirom na to da je HAA od 2010. potpisnica sporazuma, nije uobičajeno da neko drugo akreditacijsko tijelo akreditira certifikacijska tijela u Hrvatskoj, a da nije u suradnji s HAA. Slučajevi u kojima su strana akreditacijska tijela akreditirala certifikacijska tijela u Hrvatskoj svoju povijest imaju iz vremena dok HAA nije bila potpisnica sporazuma MLA. No broj takvih slučajeva smanjivat će se s obzirom na to da je HAA u postupku preuzimanja navedenih akreditacija od stranih akreditacijskih tijela.

Direktorica Odjela upravljanja kvalitetom i regulativom u Đuro Đaković Holdingu Ljiljana Toth sportskim rječnikom kaže da je certifikat kotizacija koju morate imati da biste uopće mogli sudjelovati u tržišnoj utakmici. Za svaki ozbiljan posao u Hrvatskoj, a pogotovo izvan Hrvatske, posjedovanje certifikata ISO 9001, a sve više i ISO 14001, nužno je da bi vas kupac ili investitor uopće prepoznao kao potencijalnog dobavljača i provjerio vaše financijske i tehničke mogućnosti. Od certifikata važniji su dobro uvođenje sustava i njegovo stalno poboljšanje. To nas ‘prisiljava’ da nadziremo sve svoje procese i tražimo potencijalne slabe točke prije nego što se pojave – govori Toth, koja smatra da će ih, kad tržište EU dođe k nama, posjedovanje certifikata izdvojiti od tvrtki koje nemaju certifikat.

Da će nakon ulaska Hrvatske u EU posjedovanje certifikata postati važnije, misli i predsjednik Uprave Karlovačke pivovare Alexander Gerschbacher. Potrošači su sve svjesniji svojih prava i proizvođači postavljaju sve veće zahtjeve. Proizvođači pak, kako bi se mogli natjecati na tržištu EU, moraju uvesti norme kojima osiguravaju sigurnost i kontinuitet svoje proizvodnje – objašnjava. Karlovačka pivovara posjeduje četiri certifikata za upravljanje kvalitetom, sigurnošću hrane, upravljanje okolišem te zdravljem i sigurnošću na radu.

Bez posjedovanja certifikata ne bi se mogao dobiti posao na stranom tržištu – ističe Milena Nestić, voditeljica Odjela osiguranja kvalitete u Novom Feromontu. Tvrtka upravo uvodi normu BS OHSAS 18001 i uz neke stručne certifikate kojima potvrđuje da će proizvod koji kupac naručuje biti u skladu sa traženim zahtjevima i unaprijed određenim specifikacijama posjeduje certifikate kojima kupcima jamči visok stupanj organizacije u proizvodnom procesu i poslovanju, pa i to da u proizvodnom procesu nastoji što manje utjecati na okoliš. Jelena Gruja napominje da je, zapravo, najmanje što se očekuje od svakoga ozbiljnog poslovnog partnera na tržištu EU, bez obzira na to kojem industrijskom sektoru pripadao, primjena načela kvalitete, sigurnosti i okoliša. S tih je područja i najviše izdanih certifikata na svjetskoj razini.

Uzimajući u obzir da neke kompanije odustaju ili nestaju s tržišta, Goić ipak primjećuje porast broja tvrtki koje traže certifikaciju. Sve se više traži i potvrda CE o usklađenosti proizvoda. Do sada se, naime, u Hrvatskoj izdavao tzv. krnji C, a nakon ulaska u EU trebat će potvrda CE. U dijelu protueksplozijske zaštite postupci za proizvođače ostat će jednaki. Međutim, uvoznicima se situacija mijenja. Moći će uvoziti proizvode iz EU s oznakom CE, bez ikakve recertifikacije u Hrvatskoj. To vrijedi i za neka druga područja. Ipak, EU nosi i neke probleme. Do sada su tvrtke mogle kupiti opremu iz bilo kojega dijela svijeta i ako je imala vrijedne certifikat prema normama IEC, mogle su je jednostavno uvesti, certificirati u Hrvatskoj po jednostavnom postupku i ugraditi u pogon. Međutim, to se više neće moći. Proizvod mora imati europski certifikat i oznaku CE, nema olakšica – napominje Derek.

EU, dakle, svima donosi promjene. I certifikacija prema međunarodnim normama može biti dobar vjetar u leđa razvoju, probou na nova tržišta i izlasku iz krize. Tržište se širi i, kao što je već poznato, trebat će se dodatno dokazivati. Postajemo dio svijeta – ne čini li se zato nužnim primijeniti i najbolju svjetsku praksu?