Nuditi brend poduzeća nudi obećanje da će potrošače opskrbljivati specifičnim spletom karakteristika koristi i usluga, što predstavlja jamstvo kvalitete za potrošače.
Gradiš godinama, nestaje u trenu. Stvarani holistički, brendovi nude specifičan način života i vrijednosni sklop. Tvorci brenda s potrošačima sklapaju nepotpisani ugovor o njegovim vrijednostima; on je jamstvo, povjerenje i smanjeni rizik. Danas su brendovi postali sastavni dio života, označavaju nas kao osobe, poistovjećujemo se s njima i stvaramo duboke veze i odnose – objašnjava Mlivić Budeš.
Kreiranje brenda je, nastavlja, stvaralački proces za koji su potrebne tehnike i vještine različitih stručnjaka i potrebno je više godina da bi se stvorio jak brend. No ako narušimo povjerenje i potrošači zaključuju da je brend dao lažno jamstvo i da je rizik pri konzumaciji velik, narušit će se odnos, koji bi morale krasiti isključivo tople i ugodne emocije. Prijateljstvo s potrošačima treba kontinuirano održavati, hraniti ga i davati mu pažnju. Održavanje tog prijateljstva znak je snažnog brenda, jer su potrebna samo 24 sata da se uništi ono što je stvarano godinama. Opraštanje potrošača u kriznim trenucima moguće je samo ako tvrtku smatraju ozbiljnom, upozorava Mlivić Budeš, i ako vjeruju da se propusti mogu ispraviti i u slučaju da se tvrtka u prošlosti trudila graditi odnose, odnosno da je kontinuirano bila u interakciji s potrošačima.
U suprotnom, potrebno je uložiti znatan novac za oživljavanje odnosa i pokretanje iskrenije komunikacije s potrošačima, a rezultat je itekako upitan – zaključuje ta stručnjakinja za marketing.
U Vindiji ističu da povjerenje svojih potrošača grade ponudom proizvoda visoke kvalitete, čiju autentičnost i bogatstvo okusa temelje na dugoj tradiciji i kontinuiranom ulaganju u razvoj suvremenih poslovnih procesa. I njih je pogodila afera s aflatoksinom, ali ističu da su otvoreni pristupom i aktivnom komunikacijom uspješno očuvali snagu svojih brendova. Potrošači, tvrde u Vindiji, i dalje s punim povjerenjem rado biraju njihove proizvode.
Svoje dalje poslovne aktivnosti gradit ćemo, kao i dosad, sustavnim unapređenjem procesa proizvodnje hrane u skladu s najmodernijom tehnologijom te ponudom vrhunskih proizvoda oznake ‘Kvaliteta Vindija’. U želji da svojim potrošačima pružimo potpuno povjerenje u kvalitetu i sigurnost svojih proizvoda, otvorili smo niz komunikacijskih kanala kojima im omogućujemo da u svakom trenutku dobiju odgovore na pitanja koja ih zanimaju. U nedavnoj situaciji s nesukladnim mlijekom, potrošači su nam se tako odmah mogli obratiti preko izravne telefonske linije i adrese elektroničke pošte, a naši su stručnjaci i zaposlenici u svako doba bili dostupni za dodatna objašnjenja – poručuju iz Vindije.
Violeta Colić, direktorica Premise, kaže da je teško reći jesu li i u kojoj mjeri netočne deklaracije trajnije poljuljale povjerenje potrošača i naštete pojedinim brendovima.
Napominje da to pouzdano mogu potvrditi samo rezultati istraživanja o povjerenju potrošača i rezultati prodaje, koji u ovom trenutku nisu javno dostupni. No Colić pretpostavlja da je u prvom danima izbijanja krize pala prodaja spornih proizvoda, ali koliko dugo je prodaja ostala na nižim razinama i kolika je zaista šteta pretrpljena znaju samo proizvođači tih proizvoda.
Pouzdano se može reći da su potrošači pratili medijanske objave o tim kriznim situacijama u prehrambenoj industriji i sigurno je kod mnogih to izazvalo zabrinutost. Takve situacije dodatno pojačavaju interes potrošača za porijeklo i ispravnost namirnica koje konzumiraju – kaže.
Dodaje da su prehrambeni proizvodi definitivno među onima kod kojih je sigurnost i zdravstvena ispravnost potrošačima iznimno važna i podrazumijeva se. Sigurnost hrane trebale bi jamčiti i zakonske norme koje proizvođači trebaju poštovati, kao i nadležne inspekcije, koje provjeravaju pridržavaju li se proizvođači tih normi, pa je, podsjeća Colić, primjer s aflatoksinom sigurno poljuljao i povjerenje u rad nadležnih institucija.
Usprkos svemu, kaže da kod nas, srećom, nije bilo slučajeva kriznih situacija u prehrambenoj industriji koje su zbog neispravnosti proizvoda rezultirale težim posljedicama po zdravlje potrošača.
No prehrambena industrija suočava se s različitim kriznim situacijama i da ne bi trpjela ozbiljnije posljedice te trajno izgubila povjerenje potrošača nakon što se nađe u takvoj situaciji, mora se za njih unaprijed pripremiti.
Postojanje kriznih protokola i poznavanje pravila uspješne krizne komunikacije trebaju biti imperativ. Koliko će teške posljedice kompanija trpjeti ovisi o vrsti krize, ali i o tome kako se kompanija ponašala za vrijeme krize. Čak i ako je riječ o težim posljedicama uzrokovanim proizvodima neke kompanije, a u svijetu je bilo i slučajeva smrti uslijed zdravstvene neispravnosti prehrambenih proizvoda, ako se kompanija ispravno postavi u takvoj situaciji, u konačnici može zadržati povjerenje potrošača, a time i svoju tržišnu poziciju – kaže Colić.
Prije svega, napominje, ključna je brzina reakcije te spremnost da se prizna i ispravi pogreška. U slučaju prehrambene industrije potrošači očekuju brzo upozorenje na neispravnost nekog proizvoda čim se ona ustanovi, kao i povlačenje svih neispravnih proizvoda s polica. U vezi s tim ne smije biti oklijevanja, podvlači, a ako je odgovornost na proizvođaču, on je mora biti spreman preuzeti i priznati pogrešku, ispričati se te uvjerljivo obavijestiti potrošače i demonstrirati što poduzima da se slična situacija ne ponovi.
Potrošačima treba ponuditi što je moguće više informacija te biti transparentan i u komunikaciji i u postupcima. I, naravno, treba komunicirati samo istinite i provjerene informacije. Jednom izgubljeno povjerenje nije lako vratiti, to je dugotrajni proces. Zato je ključno biti spreman za krize te moći brzo i učinkovito reagirati kada se one dogode – kaže Colić.