Obrazovanje, znanost i inovacije su ključni za razvoj

Naravno da ne. Nikada ne bih pristao pisati takvu strategiju. Upravo suprotno: ideja je ojačati opće obrazovanje i time stvoriti solidan temelj za nastavak obrazovanja u svrhu stjecanja kompetencija potrebnih za (samo)zapošljavanje, ali i za ispunjavanje vlastitih potreba.

Koliko političari znaju o važnosti znanosti u razvoju države i koliku pozornost posvećuju takvim temama? Nema sumnje da je premijer svjestan važnosti znanosti i obrazovanja. Koliko su inače političari toga svjesni, teško je reći. Na deklarativnoj razini vjerojatno će se svi složiti da je to važno, ali kad bi se odlučivalo o raspodjeli raspoloživih sredstava i o potrebi povećanja ulaganja u istraživanje i obrazovanje, jer su to motori razvoja, onda bi se tek vidjelo koji od njih stvarno u to vjeruje. Pokušaj izvlačenja što više sredstava iz strukturnih fondova svakako će ih morati natjerati da se ozbiljno zainteresiraju za te sektore jer je EU voljan najviše novca dati upravo za istraživanje, obrazovanje i inovacije.

Možete li i koliko utjecati na premijerove ili ministrove odluke koje se tiču znanosti? Nadam se da mogu. Ne mogu navoditi konkretna primjere jer to ne dozvoljava karakter moje funkcije.

Zašto Hrvatskoj treba popularizacija znanosti? Bilo bi vrlo važno kad bi što više hrvatskih građana iskreno prihvatilo stajalište da su obrazovanje, znanost i inovacije, kao tri neodvojiva elementa istog sustava, važni preduvjeti bilo kakvog razvoja i izlaska iz krize, odnosno stagnacije. Mnogi, pretpostavljam, još uvijek u tome vide trošak, a ne korist. To i nije čudno zbog dosta niske obrazovne strukture hrvatskog društva. Popularizacija znanosti trebala bi ne samo promijeniti takvo mišljenje, nego i privući mlade da se bave znanosti, kako god to ponekad bio težak i financijski, u osobnom smislu, neisplativ posao.

Kako će se marginalizacija humanističkih znanosti odraziti na razvoj svijesti i etike društva budući da su prirodne znanosti dominantne, a rezultati istraživanja često u službi profita? To da su istraživanja u službi profita samo po sebi nije loše, što više. Loše je ako istraživači kriptovore rezultate kako bi zadovoljili interese kapitala. Pitanje marginalizacije humanističkih znanosti dosta je složeno. Nije riječ samo o tome da se za humanistiku izdvaja sve manje novca (kad se gleda dugoročno razdoblje), nego često znanstvenici iz tog područja publiciraju radove koji zanimaju vrlo uski krug čitatelja, ako uopće nekoga zanimaju, pa se tako humanistika sama marginalizira. To opet ne znači da znanstvenici trebaju isključivo podizati interesima javnosti. Kad bismo pak ušli u analizu toga kako humanističke znanosti uopće utječu na svijest i etiku društva, trebali bismo mnogo više prostora no što to ovaj razgovor dopušta.

Znate li za zahtjev dijela hrvatskih znanstvenika da se emisija ‘Na rubu znanosti’ makne iz znanstvenog programa HTV-a? Jeste li potpisali peticiju za to? Nisam potpisao peticiju i ne mislim, za razliku od mnogih mojih cijenjenih kolegica i kolega, da je ta emisija štetna. Mislim da ona ima sasvim određenu publiku koja je dijelom sklonja vjerovati u te teorije, koje su najčešće ipak, rekao bih, preko ruba znanosti, pa je takve gledatelje i onako teško razuvjeriti. Sumnjam da zbog te emisije ljudi postaju nekritični. Oni koji je gledaju već jesu nekritične, odrasle osobe na koje je teško utjecati. To pak ne znači da su svi oni koji gledaju prave znanstvene emisije zbog toga nužno kritičniji.

Jesmo li na putu na kojem će se znanost u bliskoj budućnosti ponašati kao inkvizicija? Nisam siguran da sam dobro razumio pitanje, ali ako ste se referirali na spomenuti slučaj s emisijom ‘Na rubu znanosti’, rekao bih da se baš ne može govoriti o opasnosti od nekakve znanstvene inkvizicije. No neki put me zasmeta, koliko god sam i sam racionalan, to inzistiranje na racionalnosti kao jedinom ispravnom pogledu na svijet. Svi moramo ostati otvoreni i za uvažavanje činjenice da postoje i drukčiji pogledi, makar se s njima ne slagali.

Utječe li političko opredjeljenje na vaš znanstveni rad? Političko opredjeljenje, ne u smislu stranačkog opredjeljenja, nego svjetonazorskog, utječe na rad svakog znanstvenika, a pogotovo u humanističkim znanostima.

Bi li povjesničari bili vjerojatnije u svojim tvrdnjama da su politički neopredijeljeni? Ne postoji nešto kao ‘politička neopredijeljenost’. Čak i kad se ne priklanjate jednoj postojećoj stranci, ipak ste politički opredijeljeni. Rad svakog povjesničara uvjetovan je, djelomično, i.