Savršeni parking za neznanice i sveznanice

Razliku između dobrog i lošeg vozača laici često traže u načinu parkiranja. No problemi s parkiranjem uskoro bi mogli postati prošlost za sve vozače, ma koliko god bili uvjereni u svoju vještinu parkiranja vozila. Audi je, naime, počeo testirati novu uslugu u garaži u Ingolstardu, gdje bi se vozila sâm parkirala. Stvar funkcionira vrlo jednostavno: automobil dovezete do ulaza u garažu, izadete iz njega te se zatim sâm uparkira na slobodno parkirno mjesto. Prilikom izlaska iz te njemačke garaže samo treba stisnuti aplikaciju na pametnom telefonu i automobil će doći do vas. Takvom uslugom biznismeni, a i svi kojima je važna svaka minuta, mogli bi uštedjeti na vremenu. Iako je takvo parkiranje još uvijek eksperiment, koji bi mogao zaživjeti za koje desetljeće, cijeli projekt ulijeva nadu za sve koji ne vole voziti jer pokazuje da će automobili uskoro postati autonomni. To će donijeti sigurnost, uživanciju u vožnji, ali u početku će mogućnosti sigurno biti ograničene.

Proizvođači automobila sada su odradili lakši dio zadatka – pripremili su tehničku stranu. Sada slijedi dio s ‘rupama’ na cesti i izvrsnu ideju treba prepoći u praksu.

• Trebat će vremena da napravimo potpuno autonomno vozilo. Ljudi se još uvijek čude kada im kažemo da se u sljedećih 10 godina sigurno neće napraviti vozilo koje će ih samo voziti od točke A do točke B. Proći će sigurno mnogo vremena prije toga – rekla je Annie Lien, viša inženjerka u Electronics Research Labu iz Belmonta u Kaliforniji, koja je zadužena za tehnološke inovacije za cijelu Volkswagenu grupu.

Problem je što je tehnologija spremna za pokazivanje, a pravi posao tek dolazi. Najprije oprema potrebna za takav način vožnje mora postati jeftinija, a operativni sustav mora biti prijelagođen svakom vozaču bez obzira na njegovu tehnološku pismenost. Također, moraju se riješiti pravne stvari i donijeti zakoni koji će dopustiti vožnju bez vozača.

I Audi i Toyota ove su godine u Las Vegasu na najvećem svjetskom sajmu potrošačke elektronike (Consumer Electronic Show – CES) predstavili napredne tehnologije za samostalno upravljanje vozilima. Toyotin Lexus opremljen opremom sličnom onoj na Googleovom vozilu radio je krugove po trkačkoj stazi, a s druge strane Audi se fokusirao na demonstraciju praktičnih rješenja. Pokazali su kako bi izgledali laserski senzori potrebni za samostalno upravljanje vozilom kod takvog načina parkiranja. Manji su i jeftiniji od tornjeva koje ima Googlev auto, ali imaju i manju rezoluciju i točnost. Cijena im je prema nekim procjenama oko 70 tisuća dolara. Audi je na sajmu u Las Vegasu napravio i demonstraciju parkiranja. Modificirali su garažu u hotelu Mandarin Oriental, a sustav je funkcionirao tako da su laser slali informacije vozilu, koje ih je sebi prebacivalo u 3D sliku. Takav način, prema riječima Anne Lien, neće zaživjeti tako skoro, ali stručnjaci previdjuju da bi se dva poluautonomna rješenja mogla pojaviti u sljedećih pet godina. Prvo je rješenje da se automobil parkira na okomita mjesta dok vozač sjedi za upravljačem, a drugo tehnološko rješenje omogućuje uparkiranje vozila u kućnu garažu.

Svi veliki proizvođači vozila imaju odjele zadužene za razvoj tehnologije. Tako, primjerice, General Motors radi na tehnologiji koja će upravljati vozilima na autocestama.

• Važno je promijeniti način razmišljanja vozača. Mijenja im se uloga jer su do sada sudjelovali aktivno u upravljanju vozilom, a sada odjednom postaju samo supervizori.

Moramo biti oprezni u predstavljanju takvih novih načina vožnje kako bi vozači znali što mogu očekivati. Zbog toga ne treba žuriti, već polako i sigurno autonomiju automobila razvijati do stupnja gdje pogreške neće biti moguće – rekao je Jeremy Salinger, zadužen za razvojni program u General Motorsu.

Američke vlasti već se pripremaju za neizbježno. Njihova nacionalna udruga koja se brine o sigurnosti na brzim cestama uložila je dva milijuna dolara u projekt koji bi mjerio učinke autonomne vožnje. To se ponajprije odnosi na sustave upravljanja, sigurnost, pouzdanost i načine na koje bi se to moglo izmjeriti.

Problemi koje svi ti sustavi imaju pravne su prirode. Zakoni ne poznavaju mogućnost vožnje bez vozača i to će se morati mijenjati, što neće biti lagan proces. Sada samo Nevada, Kalifornija i Florida imaju zakone koji dopuštaju vožnju bez vozača, ali samo za fazu testiranja.

Situacija će sigurno biti komplikirana dok god usporedo na cesti budu vozila sa i bez vozača. No teško je očekivati da će se vlasti upustiti u gradnju odvojenih cesta samo za jednu vrstu vozila. Iako tehnologija napreduje velikim koracima, za taj gigantski skok ipak ćemo morati pričekati neko vrijeme. Prvo će se vozila u neko do-gledno vrijeme sâm parkirati, što bi moglo biti olakšanje za mnoge vozače koje muku muče s tom radnjom. Audi je napravio prvi korak, a filmovi kako to izgleda dostupni su na internetu. Očigledno je da tehnologija postoji, ali cijena, pouzdanost i sigurnost još se moraju doraditi. Kada sve te komponente dođu na razinu koja će biti prihvatljiva društvu, tada će zasigurno utjecajni automobilski lobiji napraviti pritisak na vlasti da se i zakoni promijene. No, kao što su i proizvođači reklami, s tim sustavima nema žurbe jer svaka pogreška može biti skupa i unazaditi projekt za više godina.

U drvoprerađivačkoj industriji, posebno u sektoru proizvodnje namještaja, stanje je s radnicima prilično teško. Školovanih majstora stolaru gotovo nema i to ponajprije zbog sustavnog neupisivanja takvih zanimanja u srednje strukovne škole, tvrdi Tatjana Kos, predsjednica Uprave Hrvatskih interijera. Putem projekta ‘Drvo je prvo’ industrija je neko vrijeme upozoravala na problem, ali nije učinjeno ništa, pa sada proizvođači namještaja i finalnih drvnih proizvoda, u nedostatku školovanih stolaru, u vlastitom aranžmanu obavljaju prekvalifikaciju.

• To je često puta vrlo skupo, ali i neprofitno, jer se opet, zbog nesrećenog tržišta, ti isti radnici pretvaraju u sivu konkurenciju. U Hrvatskoj više srednjih strukovnih škola ima uvjete za upis stolaru, sve strojeve, čak bolje nego većina proizvođača, ali ne upisuju stolare jer nema za interesiranih – tumači Kos dodajući da je stanje s visokoškolovanim kadrovima mnogo bolje, unatoč tome što raste i potražnja za visokoobrazovanim kadrom koji upravlja sofisticiranim strojevima.

Problem industrije nije samo u stručnim, tehničkim nego, vjerovali ili ne, i u ekonomskim znanjima! Ekonomsko škole i fakulteti ne pripremaju dovoljno dobro ljude za zaposlenje i poslovnu karijeru, tvrdi Ivan Topčić, vlasnik i direktor Tim kabela.

• Kada se diplomirani ekonomist zaposli, to ponekad izgleda kao da je svemirac sletio na zemlju. Tek tada i počinje pravo poslovno školovanje. Mi smo poslodavci nestrpljivi i nemamo vremena čekati, a takvi su radnici nepoduzetni i bez ikakvoga praktičnog znanja. Nema poveznice između fakulteta, poduzeća i prakse, tek pokoja iznimka privatnih fakulteta. Možda toliko i ne čudi što nema inicijative sa strane fakulteta i slabo plaćenih i nemotiviranih profesora i nastavnika, ali čudi što nema inicijative sa strane poduzetnika koji vapo za dobrim kadrom – uvjerava Topčić.

Kako se snalaze? Unutar tvrtke razvili su sektor koji promatra i prati studente još za vrijeme studija, tako da su već nekoliko ljudi (konkretno, s Veleučilišta VERN’) zaposlili i danas su, kaže Topčić, vrijedni radnici.

Na tržištu rada još uvijek nedostaju neki specijalistički kadrovi, posebno za proizvodnju, kontrolu i osiguranje kvalitete, kaže Lorena Dika, direktorica ljudskih resursa u JGL-u, zbog čega se u potragu za njima krenulo i izvan granica.

• Nastojimo privući stručnjake ne samo iz drugih gradova Hrvatske nego i iz susjednih zemalja. Kako i pokazujemo aktualnom investicijom JGL Pharma Valley, potrebe će nam biti dugoročne, pa otvaramo vrata stručnjacima s iskustvom rada u farmaceutskoj industriji kao i mladima koji nam se žele pridružiti u realizaciji naše vizije daljnje internacionalizacije, dijelom i globalizacije poslovanja. Unatoč recesiji osiguravamo sredstva da zaposlenici prate aktualnosti iz svojih područja, sudjeluju na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, aktivno surađujemo s lokalnom akademskom zajednicom, te, u okviru mogućnosti, prilagođavamo obrazovne programe – pojašnjava Dika.

Kako bi osigurala kontinuitet privučenog znanja, tvrtka zahtijeva od menadžera da pripremaju svoje nasljeđnike, a na ključnim pozicijama imaju rezervne zaposlenike i timove.

Ekonomist sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević nebrojeno je puta Lideru ponovio da Hrvatska vapi za ljudima sa specijaliziranim znanjima. Većina nezaposlenih ima opće znanje o nekom zanimanju, a to na tržištu rada više ne prolazi. S dugotrajnom nezaposlenošću gube se davno stečena znanja, nema motiva za učenje novih i Hrvatska trajno gubi sposobnu radnu snagu. Čak i da već imamo industrijsku strategiju, ni nju nemamo s kime provesti. Drugi je dio problema to što se Hrvati nisu spremni seliti, pa čak i kada su kvalificirani za neki posao s burze, ostaju u evidenciji nezaposlenih jer ne žele iz svoga grada. Prema istraživanju portala Moj posao, čak 99 posto ispitanika teoretski i načelno spremno je napustiti zemlju u potrazi za poslom, ali ne i seliti se unutar zemlje – 47 posto ispitanika spremno je otići isključivo u inozemstvo, a samo dva posto spremno ih je na preseljenje unutar Hrvatske.

Treći je problem neodgovarajući obrazovni sustav, koji živi vlastitim životom, potpuno odvojenim od trendova u gospodarstvu, a poseban je problem to što je potpuno zanemario strukovne škole. U Njemačkoj i Austriji, primjerice, strukovne su škole vrlo specijalizirane, a kod nas imaju status kaznene ekspedicije, u njih se upisuju samo.