SVJETSKA KARIJERA POCINJE OVDJe

Potrebno je imati: dobro računalo, glazbeni program koji se skine s interneta ili vam ga – kako se mnogi ovdje snalaze – sprži prijatelj kojemu ga je netko prosljedio, malo mašte za nekoliko stihova poput, na primjer: ‘K’o slavljenik na tortu udri me štiklom, al’ prospi bižuteriju’. Tako nadahnutu poeziju ubacite u računalo, odaberite ritam i stisnite ‘enter’. Ako vam je kompjutor malo stariji, trebat ćete pričekati nekoliko minuta i dobit ćete – hit. Kompjutor radi za vas! Još samo treba naći atraktivnu djevojku, nije važno ima li sluha i ritma, važno je da dobro izgleda jer u studiju će dobiti glas i ritam će se prilagoditi njoj. Tu će trebati izgubiti nešto više vremena da pjesmuljak dobije glanc, isprži se na disk i promocija kreće po diskotekama – prvo po provinciji i na kraju dolaze zagrebački klubovi. Ako vam se zalomi, mogli biste dogurati i do Porina. A ako stvari ne krenu baš najbolje, potrebno je organizirati nekoliko promocija na kojima će se skupiti društvo koje na TV stanicama koje imaju državnu koncesiju zovu selebritis, nekoliko takvih ‘eventa’ i ‘red karpeta’. Najvažnije od svega je da smo dobili balkanski hit. Pevaljke će ga dušati na playback po zadijeljenim štalama koje su pretvorene u klubove, a autor će nadahnut uspjehom ‘dati gas’, stvoriti novi ‘hit’, izmisliti novu pevaljku, jer ona prva bila je previše i za jednu pjesmu, a autorska se karijera nastavlja. Istina, investicija je u početku bila malo veća, ali vrlo brzo ulaganje se isplati, a nacija se unazadi i uglibi u primitivizam. Ako tek imate talenta i završili ste glazbenu školu ili čak Akademiju, onda vjerojatno razmišljate o napuštanju balkanskih prostora, u kojima šund donosi uspjeh i novac.

Budući da takvo glazbeno stvaranje nije specijalitet samo balkanskih naroda i da oni na ovom području kaskaju za Zapadom, prava je sreća da je Mozart sahranjen u neobilježenu grobnicu, najvjerojatnije masovnu u koju je ubacivana sirotinja koja nije imala ni za dostojnu sahranu (u doba baroka smrt je bila luksuz), jer vjerojatno bi bečko groblje i oni koji ga održavaju imali stalan problem s njegovim grobom. Siroti genij u njemu bi se vrtio kao centrifuga na perilici. Zamislite samo kako je glava i ruka genija morala raditi da bi u 36 godina života ostavila više od 3600 glazbenih djela i to ne pjesmuljaka koji traju dvije do tri minute, već 41 simfoniju, tridesetak klavirskih koncerata, šezdesetak sonata za desetak opera misa, ali s obzirom na to da tema ove priče nije Mozart, nema smisla dalje nabrjanje.

Ipak, i Wolfgang Amadeus Mozart, kao i današnji ‘genijalci’, igrao se s glazbom prilikom komponiranja. Na primjer, u svojoj kompoziciji ‘Musikalisches Würfelspiel’ (‘Glazbena igra kockicama’). Kompozicija je sastavljena od serije prekomponiranih taktova aranžiranih nasumično u osmotaktovne fraze. Baca njem kockica utvrđeno je koji takt dolazi na koje od osam mjesta u frazi. Dobro, to nije elektronička ni mehanička glazba, ali je povezana s matematikom, koja na glazbu ima veliki utjecaj, zapravo skljanje je rješavanje matematičke jednadžbe, koju neki s više ili manje uspjeha rješavaju.

U povijesti muzike ili glazbe postoji bezbroj primjera i raznih načina na koje su se ljudi dovijali da bi proizveli zvuk. Dva stoljeća prije nove ere inventivni Ktesibios konstruirao je hidraulis. Ktesibios, sin grčkog brijača, bio je fasciniran pneumatikom i pisao je o upotrebi hidrauličnih sustava za pokretanje mehaničkih sprava. Njegov najpoznatiji izum, hidraulis, pomoću vode regulirao je pritisak zraka u orguljama. Mala cisterna, pnieus, stajala je u bačvi vode okrenuta naglavačke. Crpke su potiskivale zrak u pnieus stvarajući zračni spremnik, a zatim je taj zrak dovoden do orgulja. Glazba se od kraja devetnaestog stoljeća do danas toliko mijenjala da je na ovako malom prostoru nemoguće nabrojati ljude i strojeve koji su komponirali, reproducirali i stvarali zvukove.