Tekst: Stanka Durn

I dok čovječanstvo već stoljećima desalinizacijom ‘čisti’ morsku vodu od soli i pretvara je u pitku, razvija se prva elektrana koja bi dobivala energiju iz morske vode. Doduše, preciznije, iz ‘sukoba’ morske i riječne vode. Riječ je o takozvanoj osmotskoj elektrani koja radi na načelu osmotskih tlakova, odnosno njihova preljevanja kojim se može dobiti čista zelena, obnovljiva energija. Stručnim jezikom, riječ je o protjecanju molekula kroz djelomično propusne membrane. Živim stanicama osmoza treba za regulaciju tekućine u njima, njome je listovi mogu upiti i nagomilati.

Na norveškim obalama taj bi proces mogao jednako tako služiti dobivanju električne energije – takva je bar bila prvobitna zamisao stručnjaka državnoga energetskog koncerna Statkrafta. I zato bi možda na dječje pitanje o tome zašto je more slano odgovor mogao glasiti: zato da iz njega možemo dobiti energiju. Različita svojstva neslane riječne i slane morske vode u međusobnom dodiru tako bi s pomoću detaljno strukturiranih nanocjevastih struktura u membranama koje ih razdvajaju mogle proizvoditi energiju budućnosti. Još jedan uspješan spoj nanotehnologije i prirode.

Radnja priče o još jednome novom energetskom izvoru, i to obnovljivom, događa se, nimalo slučajno, u Norveškoj, koja ima sjajne potencijale upravo za to, mnogo rijeka koje se ulijevaju u more u stotinama manjih i većih fjordova. Ta zemlja tradicionalno radi na razvoju nove tehnologije. Elektrana je potkraj prošle godine puštena u pokusni rad (u nazočnosti društvenog i političkog vrha zemlje, što najbolje govori o važnosti projekta) i očekuje se da bi prva komercijalna proizvodnja električne energije mogla početi 2015. Pripreme za taj pogon počele su još prije desetak godina kad su stručnjaci norveške državne tvrtke Statkrafta u suradnji s kolegama iz nekoliko europskih zemalja počeli novi projekt koji je poduprla i Europska unija.

Ideja se temelji na jednostavnom iskorištavanju razlika u koncentraciji slatke i slane vode. Na mjestu utoka rijeke u more u blizini Osle sagrađena je elektrana koja radi na načelu u osmoze: u posebnom se bazenu sudaraju slatka i slana voda tako da slatka voda prodire kroz membranu u dio bazena sa slanom. U tom dijelu bazena stvara se nadtlak i dio viška vode jednostavno služi za pokretanje turbine koja proizvodi energiju. Zanimljivo da hidroelektrane budućnosti mogu se postaviti bilo kamo, ali uz jedan uvjet – da je rijeka povezana s morem. Mogu se sagraditi čak pod zemljom a da to ne utječe na proizvodnju električne energije, za razliku od solarnih kolektora ili vjetrenjača. Utjecaj na okoliš jednak je nuli jer rijeka ionako utječe u more, a ovako, objašnjavaju u norveškom koncernu Statkraftu, ona samo teče ‘obilaznicom’ kroz spremnik i posebnu membranu.

Je taj način dobivanja električne energije predlagao još 1970. Sidney Loeb, jedan od onih istraživača koji su radili na osmozi, no tek je sada koncern Statskraft to pretvorio u stvarnost. Naravno, stručnjaci iz norveškoga koncerna po-najviše strahuju od kritičnog učinka na četvorni metar membrane. Na početku su uspjeli proizvesti samo 0,1 vat po četvornome metru, nakon tri godine došli su do dva vata, a cilj im je doći od pet, što bi značilo da se posao i ekonomski isplati.

No već sad se predviđa velika korist od projekta jer će energija biti dostupna bez obzira na to je li dan ili noć, nije štetna i ne ovisi o vremenskim uvjetima. Pomalo je nalik na energiju vjetra i sunca. Sve je to jednostavno sjajno i ispunjava nas optimizmom. Došao je trenutak stvaranja još jednoga obnovljivog izvora energije koji nema nikakvih štetnih posljedica. Vjerujemo da bismo već u početku mogli dobiti 12 milijardi kilovatsati energije na godinu, što je desetak posto potrebne električne energije – kaže Stein Erik Skilhagen, član Uprave Statkrafta.

Na tim su temeljima izračunali i da bi u cijeloj Europi vrlo lako dobili 200-tinjak milijardi kilovatsati, a globalno oko 1600 do 1700 teravata na godinu, što je ravno polovici proizvedene električne energije u Europskoj uniji. A treba im vjerovati jer su šesti najveći proizvođač električne energije iz hidroelektrana u svijetu. Uspiju li u naumu, teško će ostati bez konkurencije ostalih kompanija, koje će sasvim sigurno nastojati preuzeti gotove recepte i tehnološke projekte iz Norveške. To je sigurno već sad jer je nedavno potpisan sporazum s velikim kanadskim koncernom Hydro-Québecom, državnom tvrtkom koja je među najvećima u svijetu, poznatim po tome što uvijek slijedi nove trendove u svijetu i ulaže više od 100 milijuna dolara na godinu u istraživanje.

To je i početak vjerojatno velike potražnje za tehnologijom budućnosti koja donosi najbolji omjer između supermaterijala i prirodnog okružja. Rezultat toga nova je količina energije koja ne utječe štetno na okoliš, što je u posljednje vrijeme jedan od najvažnijih uvjeta za tehnologiju budućnosti. Nanotehnologija i prirodna snaga rijeka i mora sa svim svojim svojstvima temelj su na kojem se stvaraju novosti. A podloga svemu samo je oponašanje prirode, običnog lista koji se milijunima godina za život koristi osmozom.