Za usluge cateringa u povodu svečanosti ulaska Hrvatske u EU namijenjeno je 5,2 milijuna kuna. To je danas gotovo pola godišnjih prihoda vodećih cateringa.
Osao godine za tvrtke koje se bave cateringom bit će domjenak koji će se organizirati na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u povodu svečanosti ulaska Hrvatske u EU. Da je riječ o velikom poslu kojeg bi se željeli dočepati najveći igrači, svjedoči to što je već počelo lobiranje i međusobno prozivanje tko ga je u stanju prirediti, a tko nije te čija je tvrtka u blokadi. Catering je u ovom poslu namijenjeno 5,2 milijuna kuna, što danas čini gotovo polovicu godišnjih prihoda vodećih cateringa. Tko dobije taj posao, spasit će si ovu godinu.
Osim što se catering smatra luksuzom, riječ je uslužnoj djelatnosti koja, kao i slične djelatnosti, u krizi višestruko osjeti posljedice štednje. Spoji li se štednja sa zasićenim tržištem i brojnom nelojalnom konkurencijom koja radi ‘iz garaže’, cijela se struka vrlo brzo nađe u problemima i umjesto borbe za rast ili investiranje na scenu stupa famozna borba za goli život.
- Kriza se najviše osjeti u načinima na koje se dogovaraju ugovori, u strukturi usluge koja se ugovara i načinu na koji se troši teško zarađeni novac. No s druge strane kompanije koje su u svoje poslovanje i razinu usluge koju pružaju ulagale novac i vrijeme prije krize te kompanije koje su stekle pouzdane partnere još mogu dobro poslovati – priznaje Ana Lisak, izvršna direktorica Lisak Cateringa.
Iako je njezina kompanija morala sniziti cijene usluga kako bi ostala konkurentna, Lisak tvrdi da posla ima te da je zadovoljna ostvarenim. Tako su, naprimjer, prihodi dosegnuli razine iz 2009., no opseg posla mnogo struko je uvećan – ukratko, više je prometa, no i znatno više posla.
Kao i u poslovanju većine kompanija, najveći su problem troškovi čiji je rast teško nadoknaditi rastom prometa. Međutim, Catering Lisak, kaže njegova direktorica, svjesno je išao na manju neto dobit samo kako bi zadržao sve zaposlene i klijente, no nove investicije i širenje na tržištu nisu mogući dok kriza ne popusti.
- Kod nas nijedan zaposlenik nije dobio otkaz, plaće su redovite i zajedno smo učinili sve kako bismo se približili tržištu. Tu nam dosta velike probleme rade tvrtke koje nemaju posla, koje namjerno ruše cijene i uzimaju mušterije iako su po razini usluge daleko ispod standarda koji traži djelatnost poput cateringa – kaže Lisak.
Nelojalna konkurencija na tržištu, koje je ionako prilično zasićeno, stvara velike probleme kompanijama koje posluju legalno i podmiruju sve obveze prema dobavljačima, zaposlenicima i državi, a istovremeno zadržavaju najviše moguće standarde obavljanja djelatnosti. Najveći su problem industrije pojedinci koji imaju restorane pa bi se malo bavili restoranom, a malo cateringom, posebice kada se pruži prilika za posluživanje stotinjak ljudi, gdje takvi pojedinci, kolokvijalno rečeno, ‘uzmu novac i bježe’. No ipak, dugoročno gledano, catering iz garaže s dva-tri zaposlena nema šanse pred profesionalcima u toj djelatnosti, međutim, može pomrsiti kratkoročne planove.
Zakonsku regulaciju koja bi propisivala što je točno catering i koje standarde tvrtka koja želi biti catering-servis mora zadovoljiti, jako je teško propisati. Razinu usluge, osoblja i inventara možda bi mogla odrediti specijalizirana udruga, koja je još u osnivanju. Najveći klijenti domaćih cateringa u posljednjih nekoliko godina uglavnom su privatne kompanije, a najbolji ugovori potpisuju se s telekomima, bankama, farmaceutima i IT kompanijama. Osjeća se i rupa u državnom proračunu, jer je država poprilično srezala proračun za catering iako je teško procijeniti o kojim je iznosima riječ.
