Četiri mišljenja o sportskoj rekreaciji

U šestom paviljonu Zagrebačkog velesajma Mladen Jarčov prije krize imao je više od 300 tisuća kuna na godinu od termina koje su platile tvrtke. Danas taj iznos jedva prelazi 30 tisuća na godinu.

Ne priznaju ulaganja u prostor – S Gradom i Velesajmom zasad nemamo problema. Suradnja s njima vrlo je složena, ali nemamo izbora. Jedino nas jako boli to što nam ne priznaju ulaganja u prostor, što nije korektno. Naš je veliki problem i HEP, koji nas ‘dere’ s grijanjem. Ako uspijemo smanjiti taj račun, imat ćemo mnogo veće izglede za preživljavanje. Kad smo unajmili prostor, bilo nam je najvažnije biti na nuli zbog računa za grijanje iz prošlih godina, tako smo i planirali cijene najma terena. Problem je nastao 15. prosinca, kad je grijanje poskupljelo za 25 posto, što je nam bilo povećanje od otprilike 50.000 kuna; tad je nastao gubitak – rekao nam je Jarčov pohvalivši Zagrebački teniski savez koji je zakupio termine u toj vrijednosti i omogućio mu da zimsku sezonu za vrši na nuli, a mlade nade dobile su odlične terene.

On je ove godine uložio oko 150 tisuća kuna u uređenje dvaju terena prema ATP-ovim standardima i planira urediti još dva takva kako bi rekreativci i mladi tenisači mogli osjetiti igru na pravom terenu. Cijene su teniskih terena u Hrvatskoj od 20 kuna u podne tijekom tjedna na otvorenome do 150 kuna, koliko treba izdvojiti za igranje u dvorani u večernjim terminima.

Najveći je iznajmljivač sportskih terena Grad Zagrebu, točnije Holding i njegova podružnica Upravljanje sportskim objektima. Iako prihode nisu htjeli otkriti, unatoč krizi u toj tvrtki zadovoljni su popunjenosti svojih kapaciteta. Njihova je prednost što mnogi sportski klubovi iznajmljuju njihove prostore i nisu toliko ovisni o rekreativcima.

Svim objektima jednako se koriste građani rekreativci i profesionalni sportaši za svoje treninge. Termini rekreacije za građanstvo u objektima naše podružnice prilagođeni su potrebama sportaša. Trudimo se jednako zadovoljiti građane i sportaše. Vjerujemo da uspijemo u tome i tako ćemo nastaviti – rekao je direktor Ivo Erić.

Pod kapom Grada Zagreba tereni su na Šalati, Sveticama, Jarunu, Mladosti, Dom sportova, ali i sljemensko skijalište. Iako mnogi prigovaraju da su neke stvari zastarjele, Erić se pravda da oni tu ne mogu učiniti mnogo.

Podružnica je u sastavu Holdinga i jedina upravlja objektima, a vlasnik je Zagreb, on odlučuje o daljnjim planovima s objektima. Mi samo možemo građanima ponuditi što više raznovrsnih sportskih aktivnosti, nove sadržaje i programe financijski prilagođene današnjoj situaciji – istaknuo je Erić.

Sinergiju rekreativaca i profesionalaca imaju i u Bowling centru 300 koji ima 32 moderne staze za američku verziju kuglanja, koja u posljednje vrijeme ima sve više pobornika i u Hrvatskoj. Velik problem vlasnicima dvorana za bowling zadaje sezonalnost posla jer ljeti je posjeta i do deset puta manje.

<p-Zimi imamo 600-tinjak posjetitelja na dan, a ljeti taj broj padne na 50-ak. Naš je vrhunac sezone od sredine listopada do ožujka. Kriza je veoma utjecala na razvoj bowlinga i mogu reći da nas je sigurno unazadila za nekoliko godina razvoja. Ipak, dobro je što sve više ljudi prepoznaje bowling kao zabavu i nadam se da će biti sve bolje – rekao nam je Miše Mrkonjić iz Bowling centra 300.

Dok se oni ljeti muče, bude se tereni za mali nogomet. Zimi neki odluče dignuti balon i tako preživjeti bez zimskog sna, no to zahtijeva i ulaganje u infrastrukturu, što nije nimalo lako. Ipak, kriza koja je pogodila društvo nije ih zaobišla i mnogi nisu zadovoljni popunjenosti kapaciteta.

Budući da je ova djelatnost ‘lukus’, naši su se korisnici pri rezanju troškova poslovanja među prvim odrekli sporta i rekreacije. Tako nam je otpalo mnogo građevinskih tvrtki i obrta, autokuća, čak i većih i još dobrostojećih proizvodnih tvrtki. Nismo zadovoljni popunjenosti terena – rekao nam je Dražen Katanec, direktor centra Mali dom.

Pokušali su s oglašavanjem, popustima, ali trošak reklame gotovo je uvijek bio veći od koristi. Sadašnja situacija omogućuje im preživljavanje. Zbog porasta ulaznih troškova u odnosu na cijene usluga, koje se nisu mijenjale posljednjih devet godina, svako novo zaduživanje bilo bi vrlo riskantno, istaknuo je Katanec i dodao: – Sad ima previše terena u odnosu na potražnju. Konkurencija koja je u privatnom vlasništvu nije problem, ali problem su osnovne i srednje škole te klubovi koji iznajmljuju terene ispod tržišne vrijednosti jer u njih nisu uložili svoj novac, nego društveni.

Večernji su termini popunjeni iako se povoljno može rekreirati i u ranim poslijepodnevnim i prijepodnevnim satima. One koji se time bave muči kako dobiti dodatnu vrijednost uz iznajmljivanje terena. Mnogi se odlučuju i na popuste na dulje rezervacije, a neki pokušavaju ponuditi alternativne načine zabave kao što su paintball i u posljednje vrijeme popularni karting, koji, primjerice, nude na Zagrebačkom velesajmu; termin se mora rezervirati mnogo unaprijed. Situacija s rekreacijom slična je i u drugim gradovima. Terena ima mnogo, ali problem su večernji, njih je teško dobiti.

Tijekom dana sve je poluprazno i to se može dobiti povoljno. No mnogi rade i ne mogu baš u 15 sati igrati tenis radnim danom, a studentima i nezaposlenima to je i dalje skupo. Ipak, uvijek se negdje nadi slobodno mjesto za rekreaciju – rekao nam je jedan zagriženi sportski rekreativac iz, kako ga vole nazivati, ‘najsportskijega grada na svitu’ Splita.

S njim se složio Zoran Tomić koji ima terene u sklopu šoping-centra Prečko. Prezasićenost je problem koji se, prema njegovim riječima, posebno ocrta u prijepodnevnim satima, kad su tereni prazni unatoč akcijama i popustima. U sportskoj rekreaciji moglo se zaraditi do prije tri četiri godine, ali danas ne. Opća kriza i neimaština ne dopuštaju svim ljudima da potroše 50 ili 60 kuna na tjedan za rekreaciju, to nam je prepolovilo posjećenost. Zbog toga smo bili prisiljeni gotovo prepoloviti cijene svojih usluga da bismo održali kakvu-takvu ispunjenost terena. Uz to porasle su cijene energenata i režijskih troškova. Kad se tomu doda konkurencija, opstanak je težak i upitan – rekao je Tomić.

Ipak, priliku za pokretanje novog posla vidio je Bruno Alpeza osnovavši Mininogometni savez, koji je postao i član europske federacije. Mininogomet je novi sport, u kontinentalnoj Hrvatskoj poznat od davnina, koji se igra s pet igrača u polju i vratarom. Posebnost je što se igra isključivo na umjetnoj travi. Prilika da zaigraju za reprezentaciju privukla je mnoge rekreativce da prijave ekipu. Velik je interes igrača, svaki dan primamo upite brojnih igrača i ekipa. Danas u Hrvatskoj imamo više od 500 ekipa u svim natjecanjima i više od 6000 registriranih igrača; taj broj raste iz mjeseca u mjesec. Mnogo radimo na promidžbi jer ljudi trebaju doznati što je mininogomet i shvatiti da je to sport koji mogu igrati svi. Svakim danom sve više rekreativnih igrača želi biti dio tog projekta, što nam je najveća zadovoljstva – rekao nam je Alpeza.

Lige se igraju u čak 14 hrvatskih gradova. Na prvome Europskom mininogometnom prvenstvu reprezentacija sastavljena samo od rekreativaca plasirala se u četvrtfinale. Neke kompanije ipak plaćaju svojim igračima da nastupe jer ih privlači potencijalna televizijska reklama. Ekonomsko kriza uvelike utječe na broj ekipa koje sudjeluju na natjecanju. Malo tvrtki svojim zaposlenima odlučuje platiti takav team building, najčešće igrači sami plate sudjelovanje ili nadu sponzora koji im pomogne djelomično ili u cijelosti pa ekipa tijekom sezone nosi njegovo ime. To je odlično za tvrtku i dobra reklama jer naša natjecanja prate mnogi mediji – naglasio je Alpeza.

Svi su se sugovornici složili da je kriza veoma utjecala na tržište, ali da unatoč njoj preživljavaju. Probleme im, kao i većini poduzetnika, stvaraju nenajavljenja povećanja troškova koje nisu mogli planirati na početku sezone. Ipak, svi se nadaju da će se situacija popraviti, no nisu uvjereni da će se vratiti na obujam prometa prije krize, kad je to ipak bio unosan biznis. U međuvremenu se spašavaju dodanom vrijednošću. Uz terene niču kafića, a mnogi su odlučili ponuditi i mogućnost organizacije proslave uz prigodni roštilj. I lanac teretana morao je proširiti ponudu kako bi privukao klijente.

Klijentima nudimo najbolje i najkvalitetnije sprave za vježbanje uza stručni nadgled kvalificiranog osoblja. Imamo najširu lepezu grupnih vježbi, koje su sve popularnije, i nudimo neograničenu uporabu bazena i sauna, što je prevaga pri upisu novih članova. Klijente privlačimo i preporukom korišnica, ali provodimo i različite akcije. Uvijek treba ponuditi dobar omjer između uloženog i dobivenog. Teretane su nam dobro pozicionirane, što je također važno za odluku – rekao nam je Vedran Žanko, voditelj centra u teretani World Class.