Nemoć zbog Ingrina statusa

Tvrtka koja je od 9. svibnja prošle godine u blokadi do danas je izbjegavala stečaj. Čak je i Ustavni sud odgodio zahtjev za stečaj Međimurja visokogradnje pa je Ingra mogla ući u predstečajnu nagodbu.

Čak je i Ustavni sud 11. travnja obustavio daljnje provedbe Stečajnog zakona izazvavši ususret Ingr. Tako je odgođen zahtjev za njezin stečaj koji je podnijela tvrtka Međimurje visokogradnja kako bi Ingra mirno mogla ući 18. travnja u predstečajnu nagodbu, kupivši sebi još vremena. O tom ćemo slučaju govoriti u rubrici ‘Pravda za sve’ u sljedećem broju, a nas ovdje zanima odakle Ingr toliko život i nije li to njezinim vjerovnicima već horor. Upravo kad pomislim da su je stjerali u kut, ona opet nađe neku rupu (u zakonu) i pobjegne.

Ako pak nema ni rupe (u zakonu), kao da joj netko iz Porezne uprave spusti ljeste s pomoću kojih se ponovno uspne, ostavljajući vjerovnike praznih ruku. Kako inače objasniti podatak da je Ingra od 9. svibnja prošle godine u blokadi, a da nije pokrenut stečaj, dakle još prije nego što je izmišljen institut predstečajne nagodbe. Ipak, čini se da se u tim skrivanjima po raznim rupama Ingra iscrpila tako da je napokon bila primorana povući se na rezervne položaje i privremeno predahnuti predlažući predstečajnu nagodbu. To bi joj dalo još vremena za preživljavanje bez obzira na žrtve koje hrvatske tvrtke trpe zbog nje.

Iako je Stjepan Mesić bio vrlo dobar predsjednik, možda i aktivniji od sadašnjega Ive Josipovića, Ingra svojih devet života može najviše zahvaliti njemu. U to nema sumnje jer Mesić je bio most između te tvrtke i svoga HNS-a pa je bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u tajnosti pokušao prošle godine u ovo vrijeme okupiti najveće građevinske tvrtke u Hrvatskoj i tražio od njih da se formira neka vrsta konzorcija pod Ingrinim vodstvom koji bi nastupao prema inozemstvu. Taj je pokušaj propao, kao i onaj kasniji o preuzimanju koje bi proveo Đuro Đaković. Koliko je politički pritisak bio snažan, potvrđuje podatak da je Đakovićeva Uprava objavila namjeru o preuzimanju bez ikakva dubinskog snimanja Ingre, a poslije se taktičkim odugovlačenjem izvukla iz priče.

Za to vrijeme propadale su tvrtke koje su poslovale s Ingrom ili su pak zbog dugova otpustile dio radnika te im smanjile plaće, neuspješno pokušavajući pokrenuti stečaj nad tom tvrtkom. Jedan od najljutih zbog toga Ingrina ignorantskog stajališta, ali i zaštitničkog ponašanja države nad njom, direktor je BBR Adrijana Želimir Bodiroga koji se s pravom pita je li zakon u Hrvatskoj baš jednak za sve. U to su se uvjerili i u Međimurju visokogradnji, tvrtki koja je podnijela zahtjev za Ingrin stečaj, a i sama je u stečaju upravo zato što ne može naplatiti potraživanja od nje.

• Nemoćni smo zbog Ingrina statusa u državi – žali se Bodiroga.

Ingra je u 2012. ostvarila 108,8 milijuna kuna prihoda, gotovo 50 posto manje nego u 2011., kad je imala 206,4 milijuna kuna. Uz to, lanjski je gubitak bio 124,4 milijuna kuna, gotovo 50 milijuna kuna veći nego u 2011. (-75,5 milijuna kuna), pa je samo iz tih brojki vidljivo da se ne može naplatiti bez stečaja. Kao pozitivna stvar ističe se da je Ingrina imovina još malo vrednija od duga, no naši sugovornici ističu da je moguće da je napušena i njezina vrijednost. Burzovni analitičar Roman Rinkovec ide čak i dotle da toj tvrtki sarakastično poručuje da se okreće nekoj drugoj, za nju možda profitabilnijoj djelatnosti.

Zato Ingra mora u stečaj. Jedan naš sugovornik još je u listopadu lani za Lider izjavio da tada novi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ništa ne mora značiti ako nema suglasnosti među najvećim vjerovnicima, a to su banke i financijske ustanove, koje imaju više od 90 posto udjela u potraživanju od Ingre. Otpis dijela potraživanja od banaka i deblokada računa kako bi se izdala jamstva i obavili ugovoreni poslovi sve do jučer nisu dolazili u obzir iako je to bio logičan potez kako bi te banke spasile bar dio potraživanja. Naime, za svaki novi posao Ingra od banaka mora dobiti ponudbeno jamstvo, jamstvo za povrat predujma i jamstvo za dobro izvršenje posla, što bi još više povećalo izloženost banaka. Banke su do sada tražile da tvrtku netko dokapitalizira s 20 do 40 milijuna eura. U tom bi se slučaju možda moglo razgovarati o otpisu dijela dugova, no čini se da pokrenuta predstečajna nagodba upućuje na promjenu i njihova stajališta.

• U međuvremenu su svi postali malo iskusniji s funkcioniranjem postupka predstečajne nagodbe, zato ostavljamo malo prostora da možda ipak netko popusti – kaže jedan naš sugovornik.

Predstečajna nagodba možda će prouzročiti i promjene u tvrtki. U Ingru kažu da sve daljnje aktivnosti ovise o Fini, tj. sad se utvrđuje osnovanost zahtjeva. Postoji li interes tvrtke za dokapitalizaciju, u Ingru ne žele govoriti upravo zato što je ‘u tijeku postupak predstečajne nagodbe u kojem će se formalizirati i restruktuiranje tvrtke’. Znači li to da će se ipak dogoditi promjene u upravljačkoj strukturi, za sada je teško predvidjeti jer, kažu sugovornici, a iskustvo to pokazuje, Ingra, ili čak, bolje rečeno, upravljačka struktura na čelu s Igorom Oppeheimom ima devet života, pa ne bi bilo iznenađenje da ostane neokrznuta. No to ćemo vidjeti kad završi postupak iako se nama više čini da je Ingrina Uprava spremna na ustupke, možda i na neku vrstu časnovog uzmaka u kojem bi otišla sa što manje rana. No iako mnogi tvrde da je položaj Ingre zbog nekih političkih lobija povlašten jer je dugo protuzakonito izbjegavala stečaj te tako i predstečajnu nagodbu, u toj tvrtki na takva pitanja ne odgovaraju, tj. odgovaraju riječima koje nemaju veze s pitanjem.

• Ponajprije smo usredotočeni na Ingrino ozdravljenje i nastavak rasta izvoza koji smo postigli u posljednjih godinu dana unatoč težem poslovanju i gospodarskoj krizi u zemlji. Zahvaljujući Ingrinim inozemnim poslovima rade mnoge hrvatske građevinske tvrtke. Zbog realnih mogućnosti ugovaranja novih ino-zemnih projekata u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku uvjereni smo da ćemo nastaviti tradiciju dugu 60 godina bez obzira na izazove pred kojima smo se našli – odgovaraju u Ingr. Doista, izvoz je lani udvostručen. Međutim, ni tako Ingra još nije dostigla 48 milijuna iz 2010., a da o najboljem izvoznom rezultatu od 159 milijuna kuna iz 2009. i ne govorimo. Očito je oslonac na domaće tržište bio pretežak uteg…

Ingrin je račun blokiran, no država očito ne želi stečaj kršeći tako zakon, i to ne samo zbog dobrih političkih veza između Ingre i HNS-a nego i zato što bi to bilo mnogo složenije od stečaja drugih tvrtki. Jer, kaže naš sugovornik, zbog stečaja bi bila upitna realizacija dugoročnih ugovora i povukla bi u probleme i sve izvođače na tim projektima, njihovu opremu, kontrajamstva, naplatu izvedenih radova… Osim toga, nije sporno da je riječ o brendu koji još može donijeti posla na tržištu Trećeg svijeta. To bi se, doista, moglo uzeti u obzir, no što ćemo s nemalim brojem tvrtki koje Ingra gura u propast? Zašto i drugim poduzećima država nije toliko uporno gledala kroz prste? I, na kraju, kako možemo očekivati da se razvija kultura poštovanja zakona kad ga ne poštuje ni sama država? Kako je onomad rekao pravni stručnjak i veliki hrvatski humanist, pokojni Vladimir Primorac: ‘Zakoni se moraju poštovati makar svijet propao!’