Suradnja znanosti i biznisa počiva na obostranom interesu

Proizvodnja robe i usluga visoke tehnološke vrijednosti, povezivanje znanosti i gospodarstva, transformacija obrazovnog sustava te kreativni i inovativni zaposlenici ključni su za napredak hrvatskog društva i gospodarstva u 21. stoljeću. Zaključak je to koji se nameće nakon dva dana Microsoftove konferencije ‘Windays Business’ kojoj je Lider bio programski partner. Pitanje je jedino koliko će dugo entuzijazam preživjeti u hrvatskoj realnosti u kojoj su te teme, ključne za gospodarski zamah najuspješnijih zemalja na svijetu, oduvijek bile na margini.

• Kvalitetan obrazovni sustav s naglaskom na prirodne i tehničke znanosti prvi je preduvjet za povećanje konkurentnosti i nužnu transformaciju Hrvatske. Drugi je prioritet zadržati mlade talente u Hrvatskoj i omogućiti im da prvi posao dobiju kod kuće. Treći je nužni preduvjet fokus – naglasio je Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatske.

Europska komisija nedavno je objavila da je obrazovanje u prirodnim znanostima ključno za inovativnost te da do 2020. očekuju kreiranje 20 milijuna visoko-kvalificiranih radnih mjesta. S druge strane, sa svih hrvatskih fakulteta na godinu izade jedva tisuću visoko-kvalificiranih računalnih i srodnih inženjera. Vodeće ekonomije poput SAD-a, Njemačke, Francuske i Japana investiraju u znanost oko tri do četiri posto BDP-a, a Hrvatska ispod jedan posto. Iako se ne možemo uspoređivati s njima, Singapur, primjerice, ima jednak broj stanovnika kao i Hrvatska.

Kako izgleda efikasno povezivanje znanosti i gospodarstva iz prve je ruke opisala Silvija Gradečak koja se bavi proučavanjem nanomaterijala na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta, američkom MIT-u. Iz hrvatske perspektive podaci za MIT su nestvarni. Godišnji istraživački proračun iznosi 1,38 milijardi dolara, od čega 110 milijuna dolara dolazi iz industrije. Kompanije poput ENI-ja, British Petroleuma, 3M-a ili Siemensa investiraju u njihov rad jer je MIT trenutačno najjače tehnološko sveučilište na svijetu. Koliko je MIT bitan za gospodarstvo govori i podatak da kompanije koje su osnovali njihovi alumniji čine jedanaestu kompaniju na svijetu po veličini prihoda.

Da bi se privukli najbolji znanstvenici i potaknuo proces inoviranja u bostonskoj regiji, uvedene su porezne olakšice za klastere, zahvaljujući čemu je stvoren jedan od najvećih biotehnoloških klastera u SAD-u. – Studenti se od početka odgajaju tako da shvate koliko su inovacije bitne i da je to nešto što će osigurati njihovu i budućnost cijele države – rekla je Gradečak te dodala da takav pristup rezultira nastajanjem 20-ak novih start up kompanija na godinu.

Zašto industrija želi doći na MIT? Imaju pristup najnovijim tehnologijama i razmišljanjima, stvaraju sinergiju s istraživačima, imaju pristup budućim liderima, ostvaruju povlastice ako surađuju sa znanošću itd. Obrnuto, MIT-ov je interes dodatni izvor financiranja – jer se 30 posto eventualnog profita vraća istraživaču, zapošljavanje studenata nakon diplome, ali znanstvenici na taj način drže i korak s tržištem, industrija im pomaže da shvate što je relevantno u svijetu koji ih okružuje.

Posebnu pozornost privuklo je i predavanje profesora Ivana Đikića koji je istaknuo da biznis treba ulagati u znanost, a ne samo očekivati da znanost prenese inovacije u industriju. Đikić radi na Buchman Institutu u Frankfurtu, pa je prenio iskustva iz Njemačke koja je, kaže, odavno donijela strategiju razvoja, koju nijedna vlada iznova ne dovodi u pitanje.

• Suradnja između znanosti i biznisa funkcionira na temelju interesa. Ne može se ulagati u nešto od čega nema nikakvog povrata. U Njemačkoj se pokazalo da se takva ulaganja isplate, a jedan od dokaza je i to što Njemačka mnogo bolje podnosi recesiju od, primjerice, Velike Britanije koja je smanjivala ulaganja u znanost jer nije vidjela rezultate – rekao je Đikić.

Njemačka se strategija temelji na ulaganjima dostatnih sredstava u dugoročne strateške projekte s fokusom na kvalitetu i novačenje najuspješnijih stručnjaka iz cijelog svijeta. – Više se sredstava izdvaja za angažiranje novih znanstvenika nego u izgradnju zgrada. U Hrvatskoj se mnogo investira u zgrade, a malo u ljude. Trebaju se mijenjati omjeri i Hrvatska će imati dovoljno novca za znanost – rekao je Đikić i poručio da je recept za uspjeh ujedinjavanje kreativnosti, obrazovanja i zajedničkog interesa.

Njemačka industrija u istraživanje i razvoj ulaže tri puta više od države, no znatno se povećava i proračun njemačkog Ministarstva znanosti. Najviše se ulaže u područja prirodnih i tehničkih znanosti. Upravo je to bila jedna od glavnih tema okruglog stola na kojem su predstavnici izvršne vlasti, gospodarstvenici i znanstvenici raspravljali o trenutačnom stanju u državi, s naglaskom na povezivanje svih triju sektora i kako da Hrvatska postane konkurentna.

Problemi hrvatske industrije Mladen Fogec, predsjednik Uprave Siemensa Hrvatske, ilustrirao je i podatkom da u SAD-u 80 posto doktora znanosti radi u gospodarstvu, a 20 posto ostaje u akademskom okružju. U zapadnoj Europi taj je omjer 50:50, u Hrvatskoj pak samo od 15 do 20 posto doktora znanosti odlazi u biznis, a svi ostali ostaju na fakultetima. Predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić požalio se tako da se na njihov natječaj za direktora istraživanja i razvoja nije javio nitko iz hrvatskog akademskog sektora iako je ponuđena plaća bila višestruko veća od one na zagrebačkom Sveučilištu.

Ivan Petrović, profesor sa zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo (FER), smatra pak da su znanost i biznis prije više surađivali jer su velike tvrtke imale jače razvojne centre. Automatizacija i robotizacija prioriteti su za konkurentnu industriju, ali to ima i svoju drugu stranu – smanjenje zaposlenosti. No Petrović smatra da Hrvatska bez automatizacije nema šanse u industriji i da bismo se trebali fokusirati na industrijsku i uslužnu robotiku. Glavnim uvjetom za uspjeh Petrović smatra organizirano društvo, što Hrvatska još nije, sustavno povezivanje s industrijom te međunarodno umrežavanje.

• Sada će nam 200 doktora znanosti otići na zavod za zapošljavanje, a to je nešto najbolje što Hrvatska ima. Umjesto da ispravljaju zadaće studentima, oni bi morali raditi na razvoju novih proizvoda – rekao je Petrović, ističući da bi znanje trebalo biti faktor kojim se privlače strani investitori.

Proizvodnja može opstati u Hrvatskoj, složili su se sudionici okruglog stola ‘Proizvodnja se vraća kući’, ali je ključno pitanje možemo li i kako to nekome prodati. ‘Joint venture’ i partnerstvo s velikim globalnim igračima dobar je način da male i srednje domaće tvrtke dobiju pristup svjetskom tržištu i da im veliki partner štiti leđa.