Dva gubitnička projekta

Bruxelles od ranog proljeća ne računa na Milanovićevu vladu nakon 1. srpnja. Sad slične priče dolaze i iz SDP-a, kojem će montijevski model odgovarati; kao i HDZ-u, Josipoviću.

Važnu ulogu u tome mogli bi imati rezultati lokalnih izbora, prije svega u Zagrebu i u Istri. Naime, samo ako uspije barem jedan od dva ključna izborna projekta Zorana Milanovića, pobjeda u Istri s Damirom Kajinom ili pobjeda u Zagrebu s Rajkom Ostojićem, postoje izgledi da Milanović i najesen nastavi voditi Vladu, znatno rekonstruiranu. No oba su njegova projekta, kako sada stvari stoje, uvjerljivo gubitnička. Nije vjerojatno da će s Rajkom Ostojićem osvojiti Zagreb, a još manje da će ojačan Kajinom oduzeti Istru IDS-u. Tako bi se protiv njega mogla okrenuti i njegova prvobitna namjera da se kroz zagrebačke izbore jednim potezom riješi glavnog konkurenta u stranci.

Rajka Ostojića i Davora Bernardića i da prljavom igrom podijeli i oslabi koalicijskog partnera IDS u njegovoj tvrđavi Istri. I naposljetku bi mogao (p)ostati krivac za slabljenje stranke i slabljenje njenoga koaličijskog kapaciteta. Takav razvoj i rast nezadovoljstva u stranci učinio bi realnim model razdvajanja funkcija predsjednika vlade i stranke, pri čemu bi Milanović ostao šef stranke (do daljnjega), a na čelo vlade došao bi neki SDP-u blizak ‘stručnjak’, koji bi temeljito obnovio, odnosno kompetentnim ministrima ojačao vladu i pokušao je voditi do kraja mandata uz potporu Kukuriku koalicije i prešutnu suglasnost oporbe, prije svega HDZ-a.

Bio bi to naš tzv. model Monti, o kojem se još rano proljetos pričalo u Bruxellesu, jer se nakon 1. srpnja s ovom Milanovićevom vladom nije ozbiljno računalo. Sada slične priče dolaze i iz SDP-a. Za SDP bi to bila optimalna opcija, jer u protivnom će nakon prosvjeda i pritisaka biti prisiljeni na prijevremene izbore, koje bi sigurno uvjerljivo izgubili, bez obzira na to koliko bi aktualna oporba, prije svega HDZ bila spremna. Osim toga montijevska bi vlast zabetinirala svjetonazorske stečevine kukuriku vlasti, postigne li neki gospodarski pomak to bi išlo SDP-u u prilog, zakaže li i ona, SDP-u bi bila umanjena odgovornost. HNS i nema mnogo izbora jer ovo mu je vjerojatno labudi pjev kao stranke, osobito kao utjecajne koalicijske članice u vlasti.

Ni HDZ-u takav rasplet ne bi bio mrzak. Istina, Tomislav Karamarko posljednjih dana, sudjelujući u kampanji za lokalne izbore, najavljuje poziv na izvanredne parlamentarne izbore odmah nakon ulaska Hrvatske u EU. Kao šefu oporbe, bila bi mu to i gotovo obveza, nastavi li ova ista vlada raditi na isti način. Ali intimno bi mu vjerojatno bilo draže da to ne mora učiniti. Prvo, zato jer HDZ još nije spreman za preuzimanje vlasti. Drugo, zato što je na onome tko izazove prijevremene izbore iznimna odgovornost i obveza da u kratkom roku pokaže gospodarsku promjenu, a to u današnjim kriznim okolnostima nije jednostavno. U protivnom i sam se izlaže prijevremenim izborima. I treće, to mu ostavlja vrijeme da učvrsti vodstvo u stranci.

Montijevska vlada bila bi iznimno poželjno rješenje i za predsjednika Josipovića. Prvo, zato što bi on tu sigurno odigrao posredničku ulogu. I drugo, odgovara mu primirena, dogovorna politička scena u njegovoj drugoj utrci za Pantovčak. Tako Zoran Milanović sve više postaje lik koji mora napustiti teren da bi igra bila spašena. A tako je mnogo htio, mnogo obećavao. S tolikim je kreditom preuzeo dužnost šefa vlade i tako ga ekspresno potrošio.