-
Nije li ih premalo? Vi, Valamar, Lukšići, Maistra, iza koje je TDR, Štrok se u međuvremenu povukao…
-
Malo ih je, ali to nije zbog toga što nemamo menadžere ili što kapital ne bi htio doći ovamo. Glavno je pitanje uređenja odnosa u državi. Investicije u Hrvatskoj veoma su otežane zbog naše administracije koja je vrlo loše organizirana i želi pokazati svoju potrebu za važnošću pa onda koči projekte. Taj je efekt veoma izražen u provedbi ulaganja. Druga je stvar pitanje (ne)riješenosti imovinskopravnih odnosa. Da bi stranci došli nekamo, moraju biti pravno sigurni, a ne da im netko dođe pa kaže: ‘Ovo je moje!’ Taj element veoma opterećuje. Kad pak nešto krene po zlu, sudski procesi traju beskonačno. I sâm imam slučaj sudskog procesa koji traje dvadeset godina. Pa kako da se više sjećam nečega što je bilo tako davno da bih istinito svjedočio nakon toliko godina?
-
Turizam je bez obzira na globalizaciju nacionalni proizvod. Što vaši gosti jedu i piju u vašim hotelima, kako ide kanal HoReCa?
– Pa jesmo li brend? Znamo li upravljati svojim (turističkim) potencijalima?
U tome se jako trudimo. Imamo čak i specijalizirane restorane koji nude hranu proizvedenu u krugu od tridesetak kilometara. Pod nadzorom svojih kuhara proizvodimo hranu iz svojih vrtova, proizvodimo i vlastito maslinovo ulje i vina, neka su već osvojila nagrade. Otvorili smo također farmu krava s 500 grla na godinu kako bismo imali kvalitetno i sigurno podrijetlo. Proizvode većinom nabavljamo od domaćih proizvođača premda neka roba dolazi i iz uvoza.
Hoće li se što u vezi s tim, ali i drugim stvarima, promijeniti nakon ulaska u Europsku uniju?
Veliki sam optimist kad je riječ o tome. Stvari će se sigurno promijeniti nabolje, bez obzira na to htjeli mi to ili ne. Pritom nije najvažnije što ćemo i koliko novca povući iz tih fondova, važnije je da prihvatimo europske norme, njihove odnose i regulative te da se tako i ponašamo. To je mnogo važnije od novca.
