Vladin apsurdistan – obećana zemlja bez logike i razuma

Što izaziva sumnju: Vladina suzdržanost u potpori ulagačima, ‘olakšavanje poslovanja’ s 500 parafiskalnih nameta, nova zapošljavanja u državnoj upravi…

piše VEDRAN ANTOLJAK \nSense Consulting

Svaki upit, svjedočanstvo ili afirmativnu kritiku Vlada demantira i uvjerava nas da to nije istina. Kao kad u filmovima žena uhvati muža s drugom ‘in flagranti’ u krevetu, a on ustane i kaže: ‘Draga, nije ono što misliš, daj da ti objasnim!’

Osljednjih nekoliko mjeseci prije ulaska Hrvatske u EU ostat će zapamćeno po nizu iracionalnih situacija koje su obilježile gospodarsku svakodnevnicu u Hrvatskoj. Inspirirani njima, sve više blogera i korisnika društvenih mreža rabi izraz apsurdistan kao novi sinonim za Hrvatsku. Ako niste znali, taj se izraz upotrebljava za opisivanje države u kojoj je apsurd postao norma, osobito u tijelima državne uprave i vlasti. Izraz je to koji se nekoć rabio za neke bivše države Sovjetskog Saveza, na što neodoljivo podsjeća današnje stanje u Hrvatskoj. U tom smislu posebno bih istaknuo dvije situacije koje su kod gospodarstvenika i osviještenog dijela hrvatskog stanovništva izazvalo čuđenje ili u najmanju ruku zbuženost.

Tko je zaslužan za Srd Prva situacija, koja je svakako pozitivno obilježila ovo razdoblje, neuspjeh je referenduma za rušenje investicije na Srdu. Da rezimiram. Investitor koji dobro poznaje okružje tijekom nekoliko godina ulaže 100 milijuna eura kupujući privatno građevinsko zemljište, ali kada želi realizirati investiciju, nađe se desetak destruktivnih osoba koje pokušavaju uvjeriti lokalno stanovništvo da referendumom zaustave tu investiciju. Srećom, većina povijesno mudroga dubrovačkog stanovništva nije nasjela na to pa je referendum propao. Apsurdno je u ovoj situaciji to što si je Vlada neujednačenom i djelomičnom potporom investiciji na Srdu ostavila prostor za uzmak u slučaju da referendum uspije (osim ministra Lorenčina koji je slične situacije već više puta proživio u Istri). Pitam se, ako je primarni Vladin cilj povećati investicije koje su ključne za oporavak gospodarstva, zašto onda nije ovu investiciju bezrezervno poduprla te eksplicitno bila na strani ulagača. Srećom, investicija na Srdu počinje uskoro. Ipak, takvo Vladino stajalište i suzdržanost u potpori ulagačima učinili su potencijalne investitore sumnjičavima. Tako sam nedavno, u neobveznom razgovoru s ozbiljnim ulagačima koji razmišljaju o investiranju u Hrvatskoj, čuo komentar jednog od njih: ‘Ako je Maja (Ruth Frenkel) – koja je jako dobro upućena, pozna okružje, lokalno je umrežena te ima vlastitog novca – imala toliko problema i neugodnosti, što li onda nas čeka pri realizaciji investicije?’

Tko plaća pilote i stjuardese Drugi je apsurd procjep koji Vlada kontinuirano stvara između državne uprave i privatnog sektora. S jedne strane, Vlada nas uvjerava da je gospodarstvu olakšala poslovanje, a poduzetnici, domaći i strani investitori, veleposlanici, udruge i stručnjaci upozoravaju da nikad nije bilo toliko administrativno zahtjevnije, nepredvidivo, riskantnije i skuplje ulagati i poslovati u Hrvatskoj. Onda se slučajno otkrije da postoji više od 500 parafiskalnih nameta za koje Ministarstvo financija nije znalo te se zatim okrivi druge institucije državne uprave kao da one nisu dio Vladina mehanizma ili ne dobivaju novac iz proračuna. Također, suprotno obećanjima s početka mandata o planu smanjivanja broja državnih službenika, posljednjih mjeseci u oglasima za zapošljavanje nalazimo samo objave natječaja za nova zapošljavanja u ministarstvima i drugim državnim upravama. Istodobno, privatne tvrtke prisiljene su otpustiti desetke tisuća radnika ne bi li opstale. Na kraju nisam siguran razumije li prosječan hrvatski građanin, radnik ili umirovljenik da se od nekuda mora napuniti proračun iz kojeg se podmiruju rashodi države. Taj proračun uvelike puni onih 42% tvrtki koje posluju s dobitkom. Od njihovih poreza isplaćuju se plaće službenicima državne uprave i zaposlenicima nekoliko stotina državnih agencija, mirovine, državni krediti itd. Tu prepoznajem još jednu besmislenost. Te 56.363 profitabilne tvrtke moraju zaraditi i za plaće stjuardesa i pilota Croatia Airlinesa, a te iste stjuardese i piloti inzistiraju na zadržavanju svih dosadašnjih prava, čak i pod cijenu rasprodaje imovine Croatia Airlinesa koju porezni obveznici subvencioniraju godinama. Napokon, svaki upit, svjedočanstvo ili afirmativnu kritiku o tim situacijama Vlada demantira i uvjerava nas da to nije istina. To me podsjeća na scene u filmovima kad žena uhvati muža s drugom ženom ‘in flagranti’ u krevetu, a on ustane i kaže: ‘Draga, nije ono što misliš, daj da ti objasnim!’