Nutku kad joj se na njemu ukazao lik Djevice Marije. Poduzetnim Amerikanima ideja se učinila profitabilno zanimljivom pa su uslijedile razne verzije tematski sličnih dražbi. Povod ovoga teksta nije pokušati dokazati postojanje paralelnog duhovnog svijeta, što usput rečeno izbezumljuje znanstvenike, ali je puku vrlo zanimljiva tema, nego podsjetiti na pareidoliju, vrstu apofenije, psihološki fenomen uslijed kojeg se mijenja percepcija oblika ili zvukova. Ljudi vide nejasne oblike, najčešće lice, u prirodnim pojavama, odnosno onakve kako ih promatrač trenutačno doživljava u skladu sa svojim stajalištem, uvjerenjem i iskustvom. Promatrač, primjerice, vidi u oblaku na nebu ljudsko lice, životinju ili na drvetu, kamenu ili stijeni neke oblike i predmete s kojima se susreće u svakodnevnom životu.
Je li riječ o poremećaju ili samo neobičnom doživljaju, odnosno slučajnosti, teško je reći. Iako je u nekim istraživanjima dokazano da vjernici više percipiraju duhovna bića, za umjetnike bi se moglo reći da su konstantno u stanju pareidolije jer, primjerice poznati hrvatski umjetnički fotograf Dražen Lapić razgranatu krošnju stabla doživljava kao DNA ili kao penis kamen izdvojen i uspravljen na stijeni.
Sendvič na kojem je Amerikanka Diane Duyser uočila lik Majke Božje prodan je posredstvom eBaya za 28 tisuća dolara i to 10 godina nakon što ga je pospremila u plastičnu kutiju. Prije prodaje, upozorila je kupce da nije za jelo.
Prije dvadesetak godina jedan hrvatski građanin je pijući capuccino u svome dnevnom boravku na njegovoj površini uočio lik Isusa Krista. Shvatio je to kao ‘milost Božju’ te se proglasio iscjeliteljem, ali srećom nitko ga nije doživio ozbiljno.
U pareidoliji svatko vidi ono što vidi. A što vidi, teško je objasniti. Grčki filozof Platon tvrdio je da je svijet ‘slika slike’ i da spoznati znači – spoznati svijeta ideja. Materijalni svijet možemo spoznati samo čulima, što nije prava spoznaja, tvrdio je Platon. Prema njegovom učenju tako vidimo samo sjene svijeta ideja, a ne spoznajemo bit. Kad bi se sve pojednostavnilo, moglo bi se i Platona, kao i brojne filozofe, povezati s pareidolijom, ali teško je shvatiti i tumačiti Platona i onima kojima je to posao. No dobro je ponekad podsjetiti se da granice ne postoje i da ono što vidimo i znamo nije definitivno.
