Pet faktora razvoja

Koristeći se poljskim iskustvima, trebamo povući i adekvatno potrošiti što više novca iz kohezijske politike EU koji će nam biti na raspolaganju od 1. srpnja.

Poduzetnici koji su počeli prodavati robu početkom 90-ih ispred stadiona danas imaju uspješne prodavaonice u lijepim i velikim (za hrvatske prilike) trgovačkim centrima ili su njihovi vlasnici, kao i najmodernijih poslovnih nebođera (Varšava je jedan od rijetkih europskih gradova isprepletenih visokim kranovima). Poslovni partneri s kojima sam se susreto bili su vrlo profesionalni i ozbiljni: imao sam katkad osjećaj kao da radim s po tome poznatim Nijemcima (inače, mnogo poljskih kolega iz te industrije radilo je ili još radi u Londonu). Kad se pak trebalo opustiti, pokazali bi svoju, ako smijem tako reći, ‘slavensku’ stranu. Međutim, ako su drugi dan radili ili na konferenciji trebali razgovarati s predstavnicima poduzeća/vlade u čije su vrijednosne papire namjeravali ulagati, vrlo disciplinirano povukli bi se u razumno vrijeme. Osim tih ‘soft’ faktora više je razloga za poljski gospodarski bum:

Poljski zlot nikad nije bi vezan uz euro: od polovine 2008. do početka 2009. domaća valuta deprecirala je za trećinu vrijednosti (za razliku od visokoeuroizirane Hrvatske Poljaci su štedjeli u stranim valutama samo početkom devedesetih, uglavnom u dolaru; novi stambeni krediti stanovništva pak 2008. bili su iznad 60 posto u švicarskim francima, a ostatak u zlotima; 2011. čak 80 posto novih kredita bilo je u zlotima). Između sredine 2008. do početka 2009. poljska trgovinska bilanca promijenila se od deficita većeg od 1,7 milijardi eura u suficit veći od 100 milijuna eura.

Iako nije bila do kraja uspješna, Bečka inicijativa ohrabrila je zapadne banke da zadrže izloženost prema tranzicijskoj Europi.

Poljska je provodila snažnu antiklizičnu fiskalnu politiku: u godinama velikog rasta proračunski deficit smanjio se s više od šest posto BDP-a na manje od dva posto, a, kao odgovor na pad, deficit je porastao na čak osam posto do 2011.

Strane direktnje investicije (do danas 160 milijardi eura) pridonijele su rastu zaposlenosti i razvoju regija te velikom povećanju izvoza (velika je vjerojatnost da su vaše pahuljice, kava, čokolada, deterdžent, gume ili moderni motor vašeg automobila iz najpoznatijih multinacionalki proizvedeni upravo u Poljskoj).

Posljednje, jednako važno: kohezijska politika EU. Kao zemlja koja je povukla apsolutno najviše novca iz fondova EU Poljska je osim gradnje infrastrukture, privlačenja dodatnih stranih investicija i ulaganja u inovacije do 2013., računa se, zaposlila oko 1,2 milijuna više ljudi zbog kohezijske politike. Smatra se i da je njezin BDP u 2011. rastao za 0,6 do 0,8 posto zbog te politike. Kamo se god okrenete u Poljskoj, od najmanjeg mjesta do središta Varšave, uočiti ćete ploču s natpisom koliko je Unija (ali i Poljska) uložila u projekt pred kojim stojite. Osim dobre organiziranosti administracije (ne od početka) tajna je uspjeha Poljaka u iskorištavanju fondova EU u dobrom participiranju vlastitim sredstvima i zdravim domaćim (i stranim) poduzećima.

Koliko je god prošle godine Poljska doživjela pad stranih direktnih investicija (prema UNCTAD-ovoj metodologiji), a u posljednjem kvartalu i rast BDP-a od ‘samo’ 0,4 posto, Hrvatska se može po mnogočemu ugledati na svoju sjevernu slavensku partnericu: od ‘soft’ faktora – i naši ljudi, kad su na pravim mjestima, dobro vođeni i primjereno nagrađeni, pokazuju odlične rezultate. Neke mjere teško je (ili trenutno nepotrebno) primijeniti u Hrvatskoj zbog visoke euriziranosti, velike domaće štednje ili financijske ‘snage’.

Zato, uza sve ostalo, pokušajmo učiniti što više možemo da učeći na poljskim iskustvima (i pogreškama), za što su nam Poljaci velikodušno na raspolaganju, i primjenjujući ih na svoju situaciju – povučemo i adekvatno potrošimo (a to je pak druga tema) novac iz kohezijske politike EU koji će nam biti na raspolaganju od 1. srpnja.