Branimir Lokin, vanjski član Savjeta HNB-a, nešto je pomirljivijeg tona i tvrdi da koncept rada HNB-a kakav smo imali zadnjih deset godina uopće nije loš. Teško je, kaže, pronaći bolji u okviru prevladavajućega neoliberalnog sustava. – U okviru neoliberalnoga koncepta monetarna politika postaje sve više neutralna, točnije ne može provoditi selektivnu politiku. Pod selektivnom politikom podrazumijevam financiranje projekata izravno iz sredstava centralne banke. Recimo, korporacije izdaju obveznice koje onda kupuje država, to je selektivno financiranje američkog tipa, koje kod nas ne prolazi – poručuje Lokin. Na selektivnosti inzistira i Santini, ali posve drugog tipa. HNB je morao penalizirati bujanje kredita stanovništvu, a regulatorno poticati kreditiranje poduzeća. Instrumente za to ima i nitko mu to nikada nije branio! I to je grijeh propusta.
Ekonomist blizak HNB-u kaže da banka itekako ima i ljudi i kapaciteta za obavljanje više funkcija istodobno, samo je pitanje političke volje hoće li obavljati jednu, dvije ili pet stvari. Ipak naglašava da inicijativa mora stići s adrese izvršne vlasti.
Pasivnost monetarne politike proizlazi iz nezahtjevne izvršne vlasti, a nezahtjevna je zato što nema nikakav program, scenarij, ideju izlaska iz recesije. Zato je lakše pustiti da javnost napada monetarnu vlast – tvrdi.
