Nakon što se izvrši sve potrebno za prijavu projekta na natječaj za novac iz nekog od fondova EU i prijeđe ta prva razina, ne znači da je kraj mukama. Slijedi novi krug prikupljanja dokumentacije i još ponešto, što je James Fond objasnio svom prijatelju, profesoru Panici.
Jednoga laganog petka navečer James je sjedio na terasi poznatoga zadarskog hotela promatrajući suton i ispijajući treći martini. Omamljen od večernjih isparavanja, zadovoljno je u naručju držao brinetu koju je upoznao večer prije. Kad je mobitel zazvukao, tako se trgnuo da je prolio martini i pošteno opsova. Bio je to profesor Panika, stručnjak za informacijsku sigurnost, jedan od Jamesovih suradnika u misiji Apokalipsa 2.0. Kao i svaki genij, profesor je patio od raznih mušica koje su ga neprestano zabrinjavale. Tako je često obične događaje tumačio kao urote, a noću se budio u znoju sanjajući da se internet ruši pod napadom nezaustavljive armije računalnih virusa. Ipak, sad je, čini se, imao razloga za paniku: projekt njegove tvrtke PAN-IC!, razvoj revolucionarnog softvera za računalnu sigurnost, dobio je novac EU na natječaju ‘Potpora jačanju hrvatskoga malog i srednjeg poduzetništva’!
-
James, zaboga, došla su sredstva! Što ću sad? James se od srca nasmijao jer je profesorov glas odzvanjao iskrenom brigom.
-
Pa ništa, dobio si novac!
-
Da, ali što ću sad? Odmah su me zatrpani nizom zahtjeva. Treba ići vaditi nekakvu silnu dokumentaciju, a ja sam totalno izgubljen.
-
Što su ti javili?
-
Javili su mi dopisom da sam ‘provizorno odabran’. Što im to uopće znači? A onda sam dobio golem popis dokumentacije, uopće nemam pojma o kakvim se dokumentima radi. Zapravo, za većinu njih nikad nisam čuo i poprilično sam uvjeren da uopće ne postoje. Znaš što, mislim da Birokratus opet jaše, da ćemo u Apokalipsu 3.0.
