Ekofilija na tržištu

DVA SU KLJUČNA EKOLOŠKA TRŽIŠNA SMJERA: ENERGETSKI, KOJI NUDI ZA OKOLIŠ ZDRAVJA I DŽEPOVE INVESTITORA POVLJNJA RJEŠENJA, I TRŽIŠTE MASOVNIH EKOPROIZVODA KOJI SE MOGU PRODATI SKUPLJE OD KONVENCIONALNIH.

I ako se može reći da je svijest zapadnih konzumenata već prije desetak godina dosegnula ‘zelenu’ razinu, zapravo je tek globalna kriza potaknula veće, strukturne promjene prema održivoj tehnologiji. Istodobno, potrebe zemalja u razvoju (koje zbog zaostalosti preskaču neke tehnološke stube) ojačale su položaj ponuđača ‘zelених’ i cjenovno povoljnijih solucija. Stoga zasad možemo govoriti o dva ključna ekološka tržišna smjera: energetskome, koji u sklopu novih tehnologija nudi za okoliš zdravija i džepove investitora povoljnija rješenja, te tržište masovnih ekoloških zelenih proizvoda koje se zbog ‘zelene boje’ i pripadajućega društvenog statusa može prodati skuplje od konvencionalnih. Ekoši, zna se, ne štede novac da na blagajni u prodavaonicu iskažu svoje stajalište o svijetu. No iako ekologija nipošto nije pojam bez brojnih dvojbi, većina suvremenih potrošača radije odabire proizvode koji nude najmanji utjecaj na okoliš, što ponuđače i konzumente tjera na drugačije promišljanje.

Krvnu sliku tržišta najviše mijenjaju (i odnose se na sve) ključne promjene u promišljanju o izvorima svjetlosti, električne energije, prirodnom plinu. Naravno, zahvaljujući snažnom razvoju tehnologija. Primjerice, najveći takav pomak dogodio se u Europskoj uniji 2012. kad je napokon odzvono žaruljama sa žarnom niti. Njihovom zabranom otvoren je prostor za učinkovitiju rasvjetu, posebice inovativnu LED-rasvjetu i kompaktnje flourescentne žarulje (CFLs), koje su sada postale europski rasvjetni standard. Bio je to zahtjevan prelazak na novu tehnologiju, ali i idealan podsjetnik na to da tržišne promjene, bilo da ih diktiraju propisi bilo inovacije, otvaraju nove mogućnosti za inovativne tvrtke i one koji žele prodavati ‘zelene’ proizvode i usluge. Naime, snažan razvoj tehnologije LED-a i OLED-a nudi bezbroj poduzetničkih prilika za mnogo proizvoda i usluga. Primjerice, jedna od rijetkih europskih tvrtki koje su razvile svoju tehnologiju LED-a, ludbreški Energy Plus, već nudi razna rješenja za energijski učinkovito upravljanje javnom ili industrijskom LED-rasvjetom, što korisniku omogućuje da uštedi na mnogo pouzdanijoj i povoljnijoj LED-žarulji i da najbolje uprava njome.

Istina, mnoge od tih izvrsnih prilika danas se usredotočuju na pronalaženje najučinkovitijih energijskih rješenja za domove i institucije. Slično je s novim tehnologijama koje iz godine u godinu mijenjaju unutarnju arhitekturu svima nam dobro poznatih kućanskih uređaja. Ta niša, primjećuju analitičari, pokazuje velik pomak u svijesti zapadnih kupaca koji će u gotovo 60 posto slučajeva radije kupiti hladnjake, štednjake, perilice, televizore, računala, bojlera, zamrzivače koji se hvale certifikatom – energijski razred A. Naravno, uz uvjet da kriza ne bude dugotrajna, jer lani je, primjerice, i na najizdržljivijim tržištima primijećen prelazak na jeftinija, manje ekološka rješenja.

U međuvremenu je još jedan ‘kućni’ energet pružio prilike za nove zelene biznise. Riječ je prelasku sustava kućnoga grijanja s loživa ulja na prirodni plin. Prelazak na prirodni plin, naime, smanjuje emisiju ugljikova dioksida i tako poboljšava kvalitetu zraka u lokalnim zajednicama, a snizuje i cijene stanovanja, koje su mnogo više ondje gdje nije razvijena plinska infrastruktura, što je kod nas dobro znano Dalmatincima. Prava je ‘zelena’ prilika za poduzetnike i inovatore usavršavanje postupaka za pronalaženje do plina koji se krije u formacijama škriljevca duboko u Zemljinoj kori. Iako neki istraživanjima u potrazi za prirodnim plinom zamjeraju agresivne postupke, jer uglavnom se primjenjuje metoda hidrofrakturiranja kojom se injektiranjem tekućina pod pritiskom u kamenju i kamenim formacijama stvaraju frakture, potencijalni strah od onečišćenja podzemnih voda, kažu zagovaratelji plina, mnogo je manje opravdan od prednosti koje donosi taj energet. U svakom slučaju, svjetska recesija i mnoge društvene, ekonomsko i ekološke prednosti koje donosi plinofikacija, posebice u odnosu na loživo ulje, ugljen ili drvo, već su odnijele prevagu.

U isti ‘kućni’ paket ekomjera mogli bismo staviti i nove arhitektonske doktrine i materijale, s pomoću kojih je (ali i s dovoljno novca) doista moguće imati potpuno samoodržive domove. No iako u najrazvijenijim zemljama pripadnici srednjeg i višega srednjeg staze svoje kućne ‘kvadrate’ mogu izvesti tako da budu ekološki prihvatljivi, i to po sličnoj cijeni kao za konvencionalnu gradnju, novi učinkoviti izolacijski ekomaterijali, prozori, podne i zidne obloge, opeke, crepovi, zidni blokovi, razne izolacijske folije i slično većini još nisu dostupni zbog cijene, stoga se očekuje da će i na tom području biti sve više povoljnijih rješenja i proizvoda. Svakako treba spomenuti solarni panele kao dio ekološkog i energetskog održivog trenda, koji su prilika poduzetnicima i privatnim kućanstvima da sami stvaraju energijom na svojim krovovima i upravljaju njome, pa i prodaju. Svjedoci smo i sve masovnije kupnje hibridnih vozila iako mnogi dvoje u njihove stvarne ekološke prednosti. No hibridi primiruju savjest mnogih vozača, bar do trenutka kad će elektrovozila postati standardna na cestama.

No okrenimo se malo i proizvodima široke potrošnje koje najčešće kupujemo. Već smo i u Hrvatskoj u situaciji da na tržnici možemo dvojiti između zdrave, ekološke namirnice ili one jeftinije. Može se očekivati povećanje te potražnje.

Stoga ne začuđuje što je i luksuzni brend poput Guccija počeo osluškivati ekopotrebe kupaca pa je lani pokrenuo liniju ‘Sustainable Soles’, odnosno liniju obuće od biorazgradive plastike. Posebno izdanje prijateljske muške i ženske obuće za lanjsku sezonu osmislija je kreativna direktorica Frida Gianni, a Gucci je za ovu godinu već najavio lansiranje sunčanih naočala od biorazgradivoga tekućeg drva koje u procesu kombinira drvena vlakna iz ekoloških upravljenih šuma te ljepila od prirodnog voska. Modna industrija sve glasnije zagovara prirodne materijale (lan, pamuk, svila, vuna) i ekologiju, bez obzira na to što ekološku bit potpuno uništava s druge strane – snažnim destimuliranjem, pa i ismišavanjem onih koji isto odjeću odjenu dva puta. No ekološka Pandorina kutija već je desetljećima otvorena i tu bez obzira na brojne dvojbe, pa i dobre namjere koje na kraju završe neekološki – povratka na nepromišljanje o vlastitom utjecaju na ostatak svijeta više nema.

Dakle, bez obzira na to što će se dogoditi s klimatskim promjenama, sudbina nam je ‘zelen’, bar kad govorimo o proizvodima, uslugama, tržištima. Sve je zeleno ‘in’: bilo proizvodi za njegu kućnih ljubimaca, sredstva za čišćenje, naočale, bilježnice, računala, ekološko čuvanje djece (da, i to postoji), energijski učinkoviti alati, uređaji bilo kuće, institucije, ventilacija, pa i krediti. Pitanje je samo odnosa cijena i tržišta, odabira pravog trenutka za osvajanje ciljanih kupaca.

Ono što je nekomu smeće, drugomu je dobar posao i zarada, sve u skladu s ekološkim standardima očuvanja okoliša. Hrvatska, kao buduća članica EU, mora poštovati standarde gospodarenja otpada, a njegovo je odlaganje jedan od unosnijih poslova na domaćem tržištu. Odlažu se sve vrste otpada: komunalni, ambalažni, medicinski, baterije i akumulatori, električni i elektro- nički uređaji i oprema te otpadna vozila, gume, ulja i građevinski otpad koji sadrži azbest, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Prošle godine, prema evidenciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, skupljanjem i odlaganjem neopasnog otpada bavilo se 450 tvrtki, što je u odnosu na 2007. povećanje od 55 posto. Znatno je rastao i broj tvrtki koje se bave odlaganjem opasnog otpada. Povećao se za 132 posto i sada ih je 101.

Najveća hrvatska tvrtka za gospodarenje otpadom je C.I.O.S. grupa, vodeća regionalna kompanija za skupljanje i recikliranje željeznog otpada te ostalih otpadnih materijala s metalnom komponentom, koja na godinu obradi 850 tisuća tona otpada. C.I.O.S. grupa jest u hrvatsko-njemačkom vlasništvu, a poduzeća ima i u regiji. Najvažnija je njezina članica u Hrvatskoj CE-ZA-R, Centar za reciklažu d.o.o., koji osim otpadnog željeza skuplja i obojene metale: aluminij, bakar i cink. Jedini je ovlašteni koncesionar za obradu velikih kućanskih uređaja u Hrvatskoj jer posjeduje odgovarajuću tehnologiju, jedinstveni pogon za recikliranje u ovom dijelu Europe. C.I.O.S. grupa recikliranjem otpada dobiva sekundarnu sirovinu, najviše otpadno željezo, a čak 82 posto te sirovine izvozi u inozemstvo.