Štetočine koji su se ugnijezdili u krapinskoj Poreznoj upravi

Građevinski poduzetnik naivno je podnio zahtjev za predstečajnu nagodbu u Poreznu upravu umjesto direktno u Finu. Dok je nepoznati lijeni lik rješavao predmet, poduzetnik je obaviješten da mora u stečaj.

Količina zaposlenici u Poreznoj upravi mogu biti štetočine pokazuju primjer maloga građevinskog poduzeća iz Hrvatskog zagorja. Ime i prezime vlasnika te naziv tvrtke poznati su redakciji, a ne želi ići u javnost jer zbog djelatnika Porezne uprave u Krapini umjesto u predstečajnu nagodbu mora ići u stečaj.

Naš je poduzetnik u studenome 2011. potpisao ugovor kao podizvođač s drugom građevinskom tvrtkom koja je bila izvođač radova. Gradio se stambeno-poslovni objekt u Zagrebu, a u jednoj od odredbi ugovora stoji da će izvođač podizvođaču ‘izvršiti plaćanje dijela izvedenih radova putem kompenzacije’ u građevinskom materijalu nužnom za te radove, što je značilo da će ukupno 30 posto vrijednosti radova biti plaćeno kompenzacijom.

U Poreznoj su ga optužili da nije platio porez, a usput su mu, ispričao je, pokušali natovariti da je kompenzacijom htio izbjeći plaćanje poreza nakon blokade računa da sredstva ne bi sjela na blokirani račun, jer bi ih Porezna odmah prebacila sebi. No ugovor je potpisan u studenome 2011. kad tvrtka nije bila u blokadi, pa nema govora o tome da se na taj način htjelo izbjeći blokiranje sredstava.

Istovremeno su ga optužili i da je putem cesije prebacivao sredstva s jednog računa na drugi. On tvrdi da je, a tako je i spomenuo u žalbi, iz cesija vidljivo da je novac išao zaposlenicima, a ne na račun njegove druge tvrtke. Razlog je bio taj što je tvrtka dobila predujam od kupca za jedan stan u gotovini, pa je time isplatio svoje radnike. Da nije tako uradio, radnici bi prestali raditi te bi kasnilo izvođenje radova, zbog čega bi morali platiti penale i nastala bi još veća šteta.

Samostalni sektor za drugostupanjski postupak Ministarstva financija nije prihvatio žalbu potvrdivši time prvostupanjsko rješenje, u kojem je stajalo da je naš poduzetnik ‘odgovoran zbog zloupotrebe prava, kao porezni jamac, za neplaćenje porezne obaveze’. On ne spori dug koji je nastao prema Poreznoj upravi, ali tvrdi da nije imao namjeru zloupotrijebiti pravo, kako tvrde u Ministarstvu financija. Ipak, to je mala šteta u odnosu na drugu koju trpi od istog Ministarstva jer je zbog dinamike tih rješenja morao otići u stečaj.

Naime, nekoliko dana nakon prvostupanjskog rješenja on je podnio žalbu, ali i zahtjev za predstečajnu nagodbu. No napravio je katastrofalnu pogrešku. Umjesto da zahtjev preda direktno Fini, on ga je poslao putem Porezne uprave-Područnog ureda Krapina. Nije računao na lijenog referenta u Poreznoj koji je primio dokumente i nije našeg poduzetnika upozorio da treba otići u Finu i tamo direktno predati zahtjev za predstečajnu nagodbu. No zato je referent žalbu obradio, što je, naravno, završilo uobičajenim odbijanjem, pa je i konačno rješenje Ministarstva financija stiglo prije zahtjeva za predstečajnom nagodbom, a tvrtka našeg poduzetnika morat će direktno u stečaj. No nije još sve izgubljeno jer prema članku 68. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ‘pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju od trenutka kada je oglas o otvaranju postupka objavljen na web-stranicama Fine’, a prema članku 70. postupci pokrenuti ‘protiv dužnika prije otvaranja predstečajne nagodbe prekidaju se…’ Dakle, poduzetnik treba pritisnuti nekog u Krapini da mu vrati zahtjev i otrči brzinom munje direktno u Finu.

Ovaj slučaj dobar je primjer rada u Ministarstvu financija. Pohvalne su dvije stvari: poreznici love tvrtke koje su porezni dužnici i tako trebaju i nastaviti. Osim toga nakon što je dug ustanovljen u veljači, prvostupanjsko je rješenje izdano u ožujku, a drugostupanjsko u svibnju, pa čestitamo na ekspeditivnosti. Tako se to radi kada država uzima novac, ali kada treba rješavati probleme poduzetnika, onda se to radi vrlo sporo, što može biti kobno, kako smo vidjeli. To je onaj lošiji primjer u Ministarstvu financija jer su ovdje evidentno pokazali koliko su poduzetnici u podređenom položaju u odnosu na državu. Oni bi trebali biti ravnopravni, odnosno Ministarstvo je trebalo rješenja donositi sporo kao što rješava i zahtjev poduzetnika (što nikako nije dobar prijedlog) ili je pak trebalo zahtjev poduzetnika rješavati najbrže moguće kao i spomenuta rješenja.