Mlada autorica Rona Žulj reducirala je dramu ‘Tri sestre’ A. P. Čehova. Bavi se onom sestrom koja se na kraju ne udaje, ne odlazi u Moskvu, osjetljiva je, kritički promatra sve posjetitelje u svojoj kući, pa tako i svoje sestre.
Redukcija Čehovljeve ‘Tri sestre’ – tekst ‘Irinina duša je kao skupocjeni klavir’ mlade autorice Rone Žulj, zanimljivo je osvježenje, posebice kad je riječ o tematici, u korpusu suvremenih dramskih tekstova, i to autora mlađe generacije. Na prvoj recepciji razini ne bavi se suvremenim ili aktualnim temama, iako je bitno naglasiti da se ne radi o bilo kakvoj retrogradnoj hermetičnosti ili intimizmu. Mnoge se aktualne i uvijek prisutne teme mogu pronaći ispod ovoga finog tkanja. Estetika je samo drukčija od one na koju smo se većinom naviknuli kod mladih autora, a intertekstualna oslonjenost na Čehovljeve motive približava je postmodernosti.
Rona Žulj bavi se, dakle, Irinom, jednom od Čehovljeve tri sestre. Onom koja se na kraju ne udaje, ne odlazi u Moskvu, osjetljiva je, kritički promatra sve posjetitelje svoje kuće, pa tako i svoje sestre Mašu i Olgu. Zatvorena u svojoj ‘posudi’, svoje staklano zvono iz kojeg, ruku na srce, pokušava izazivati, priča nam o svijetu svoje kuće, svog života, o onome što ih je naučio otac i o posvemašnjoj dispromociji realiteta koji je okružuje i svega onoga čemu teži, o tome kako je odgojena i, što je najvažnije, o onome što misli i osjeća prema jednom i drugom.
Mono- loški prosede i naravno psihološki Irinin portret okvir je kroz koji autorica strukturira svoju dramu. Iznesene su sve Irinine sumnje i nedoumice, a ključ njezina života, koji je možda i zatvara u tu bijelu kuću u kojoj se na sceni nalazi, jest činjenica da je njezina duša poput skupocjenog klavira. Treba ga znati svirati. I to samo u posebnim prigodama. I ne bilo tko. I ne bilo kako.
