GORDAN LAUC I Amerikanci bi voljeli raditi u njegovu Genosu

Samo nekoliko dana zagrebačka je tvrtka Genos dobila dva priznanja: jedno kao najbolja mala tvrtka u drugome nacionalnom istraživanju ‘Hrvatski kvocijent inovativnosti’ koje su proveli Veleučilište Vern’, Sense Consulting i poslovni tjednik Lider te drugo, ono američkog časopisa The Scientist koji ju je u ovogodišnjoj anketi ‘Best Places to Work Industry’ proglasio top-tvrtkom koja radi u znanosti.

Prof. dr. sc. Gordan Lauc, utemeljitelj i predsjednik Uprave Genosa, jedan je od najvećih europskih znanstvenika u glikobiologiji. Po struci je molekularni biolog, dakle, kao što sâm objašnjava, ‘onaj koji proučava život na razini molekule, odnosno pokušava proniknuti u to kako molekule omogućavaju život. Tek nakon toga možete intervenirati u neke stvari, pokušati ih liječiti te shvatiti zašto je nešto upravo onakvo kakvo jest’.

Rođen je u Osijeku, gdje završava osnovnu i srednju školu. U Zagrebu odlazi na Prirodoslovno-matematički fakultet, a poslije diplomu zapošljava se na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, gdje je danas redoviti profesor. Desetak je godina bio i pročelnik Katedre za medicinsku biokemiju na osječkoj Medicini, no, kao što kaže, ‘premda volim Osijek, nisam više imao snage putovati onamo svaki tjedan’.

• U Osijeku smo pokrenuli laboratorij koji je dobro radio, bio je najbolji u regiji, zarađivali smo i pristojan novac, no nakon promjene fakultetske uprave ugasio se. Upravo sam zato 2007. pokrenuo privatnu priču, tvrtku Genos, ali tek nakon dva neuspješna pokušaja. Najprije sam pokušao pokrenuti tvrtku koja bi provjeravala podrijetlo mesa u Hrvatskoj, konkretno s koje farme dolazi, no tada to zapravo nitko nije htio. Drugi je pokušaj bio u Engleskoj, gdje se dobro počelo, no uništilo nas je fond rizičnoga kapitala, tvrtka nije dovoljno zarađivala pa je ugašena. Treći je pokušaj Genos, dobra tvrtka koja, između ostalog, pokušava uvesti sustav kontrole mesa, imamo tehnologiju, surađujemo s nekim proizvođačima, no i to još ide jako teško – govori Lauc.

Lauc se prisjeća kako je Genos počeo ni iz čega, s troje ljudi, polako se raslo do 2010., do sveprisutne krize, kad su prihodi pali za 40 posto. Ipak, ljudi se nisu otpuštali već se moralo osmišljati kako prevladati krizu. Rješenje je bilo više novih proizvoda, izlazak na strana tržišta, ukratko, mnogo više rada za manje novca. Danas Genos ima 25 zaposlenika, prošlu je godinu završio s više od sedam milijuna kuna prihoda i izvozi gotovo 90 posto svojih proizvoda i usluga.

• Ipak, Genos nije okrenut novcu, jednostavno radimo ono što volimo. Tvrtka smo koja živi na istraživanju, prodajemo pamet, a takvih u Hrvatskoj uglavnom ima u IT sektoru. To nam je jedina prilika jer više nemamo jeftinu radnu snagu pa da možemo raditi ‘lohn’-poslove za Nijemce, nemamo industrijsku bazu pa da možemo proizvoditi velike količine. Poljoprivreda nam nikad neće biti konkurentna, a samo od turizma ne može se živjeti. Stoga možemo prodavati pamet, koje ovdje ima, ali odlazi van, i to za malo novca. Ula-skom u Europsku uniju rješavaju nam se pitanja carina i papira, više nismo na tržištu od četiri milijuna ljudi, nego od petsto, ali i ondje morate moći nešto prodati. Međutim, budući da cijela Europa danas loše stoji, moramo se orijentirati na Daleki istok – iznosi Lauc.

Genos danas ima dva odjela: DNK, koji je najbolji u regiji, te glikoodjel, koji je među najboljima u svijetu. Cilj je, kaže Lauc, zadržati globalno tržište i povećati obujam poslova, u tome se očekuje rast.

S obzirom na to da Lauc radi i u javnom i u privatnom sektoru, smatra da je kod nas najveći problem nepovezanost gospodarstva i akademskih zajednica, što je ponajprije problem potonje, koja smatra da je to previše profano. I to aktivno sprečava. Plaća profesora namiruje se iz proračuna koji se pak puni iz gospodarstva, kaže Lauc.

• Moja je najveća prednost kao profesora to što nemam šefa, imam slobodu zajamčenu Ustavom. I kad se posvađam sa svojim jedinim šefom, dekanom, ne dobijem otkaz. No problem je što ne možete dati otkaz i neradniku, a ima i takvih. Pobornik sam teze da akademska zajednica mora nešto i zaraditi. U Europi Europsko istraživačko vijeće daje znanstvenicima znatan novac, ali i potpunu slobodu, ali samo najboljima. A kod nas jednako dobiju i najbolji i najlošiji. Genos svaki mjesec plaća 150 tisuća kuna raznih poreza i doprinosa. Tako mi kao tvrtka osiguravamo, primjerice, plaću za više od deset znanstvenih novaka na Sveučilištu – kaže Lauc.