Nadam se da je vlast poslala pozivnice ne samo političarima nego i ljudima koji su se angažirali za Hrvatsku kada to nije bilo isplativo. I nisu ništa očekivali, tražili, a ni dobili zauzvrat.
Iznadilo bi me da među uzvanicima budu ljudi koji su u proteklih dvadeset godina dali velik doprinos za Hrvatsku, poput Alaina Finkelkrauta, Pascalla Brucknera, Mischke Gore, Herwigga Roggemana…
U Tasmaniji uložila više iskrenog entuzijazma i truda u objašnjavanje politikantskog i nepravednog odnosa Haaškog suda prema Hrvatskoj no što su to učinili svi mandatni stanari Banskih dvora i Pantovčaka u posljednjih desetak godina, ljudi poput samozatajnoga njemačkog profesora Herwigga Roggemana, iskrenog ljevičara i iskrenog pobornika međunarodnih kaznenih sudova, koji je potiho i besplatno nastojao ispraviti politikantske stranputice haaške pravde primijenjene na Hrvatskoj, čudom se čudeći zašto to uopće ne zanima njegove hrvatske kolege i učenike…
Ukratko, to su ljudi čiju motivaciju i djelo naš politički establishment, mentalno programiran kao penjači po državnim dužnostima i proračunski krpelji, koji iz svojih pet godina politike nastoje materijalno osigurati svojih pet budućih generacija, uopće ne uspijevaju razumjeti. To su ljudi koji uopće ne zaslužuju njihovu pažnju i poštovanje. Jer tko bi se od njih, penjača po državnim funkcijama, bez novčane naknade i obećavačućega novog mandata zauzvrat, uopće potrudio izguglati osnovne podatke o Tasmaniji, a kamoli učiniti štogod za Tasmaniju, zabada?