Kompleksnost na kvadrat

S velikom sigurnošću može se reći da će Todorić dobro obaviti akviriranje Mercatora. Suradnici tvrde da mu je taj proces, nakon što se formalno realizira preuzimanje, jedna od najdražih aktivnosti.

Osvajanje Mercatora ne bi trebalo izazvati zavist u poslovoj zajednici. Bilo bi bolje da postane poticaj svim poduzetnicima da se upuste, svaki na svom području, u slične izazove.

Bez mnogo pretjerivanja može se reći da je vođenje megakorporacija, a Agrokor je na putu da to u okvirima ‘nove Europe’ postane, kompleksnije od upravljanja atomskom centralom ili svemirskim programom. Fizikalni su zakoni jasni. Ekonomski zakoni, a unutar njih i poslovne zakonitosti, toliko su fluidni da nikakve formule i kompjutorska rješenja tu ne mogu pomoći. Sve je više ključan ljudski faktor.

Ako je svakodnevno vođenje biznisa kompleksno, za vrhunski dio – za akvizicije – može se reći da je kompleksan na kvadrat. Svaki poslovni čovjek koji je proveo makar jedno preuzimanje druge tvrtke zna koliko je to mukotran, rizičan i neizvjestan posao. Teško je rasti organski, ali mnogo teže akvizicijama.

Kad je o Todorićevom preuzimanju Mercatora riječ, treba se nadati da će netko napraviti primjer za studente studija MBA. Jer taj slučaj to zaslužuje. Prvo, da bi se Agrokor uopće mogao kvalificirati na utakmicu za preuzimanje donedavnoga slovenskog konkurenta u regiji, trebalo je imati čvrsto i kvalitetno posloženu korporaciju. Proces akviriranja tvrtke u stranoj zemlji zahtijeva vrlo velik umni i vremenski angažman prvoga čovjeka tvrtke koja kreće u lov. Da bi ‘gazda’ imao vremena za to, mora imati menadžerski tim koji će postojeće operacije voditi kvalitetno. Da se ne dogodi rasulo.

Druga je važna osobina snaga karaktera. Dovoljno je na trenutak staviti Todorićevu ‘kapu’ na glavu pa osjetiti koliko je teško podnijeti sva ona odbijanja slovenskih vlasnika u posljednjih nekoliko godina. Ne odustati, trošiti energiju za posve neizvjestan rezultat nije nimalo lako.

Poduzetnici su posebna vrsta ljudi. One najuspješnije nakon prvih desetak milijuna zarađenih eura ne motivira daljnje gomilanje bogatstva. Profit je samo tržišni dokaz njihovih pobjeda. A kao i u životu, poslovno putovanje i rast postaju važniji od cilja. Ostvareni ciljevi samo su prolazna vremena.

Tako treba promatrati i ovu Todorićevu epizodu, u kojoj je zapravo napravio kvantni skok u svojoj poduzetničkoj karijeri. S velikom sigurnošću može se reći da će dobro obaviti akviriranje Mercatora. Suradnici tvrde da mu je taj proces, nakon što se formalno realizira vlasničko preuzimanje, jedna od najdražih aktivnosti. Za koju ima mnogo talenta.

Todorićev slučaj preuzimanja Mercatora treba analizirati i izvlačiti pouke na još jednoj razini. Jedna od omiljenih tema površnih promatrača njegova je zaduženost. A to u vremenu u kojem investitori u svijetu imaju planine neplasiranoga novca, ali nemaju dovoljno pouzdanih oplemenjivača, nije presudno. Važno je samo redovito plaćanje kamata. Kad je riječ o Todoriću, on pokazuje da se, nakon što je odavno priputovao strane investitore u svoju vlasničku strukturu, ne boji da će mu ostati premalo vlasničkog udjela. Mnogi su poduzetnici propali jer nisu na vrijeme shvatili da razvoj trebaju financirati prodajom dijela dionica, a ne samo uzimanjem kredita.

Naravno, poduzetnici poput Ivice Todorića imaju i širu društveno-ekonomsku odgovornost. Agrokor je koncern izrastao u Hrvatskoj i, koliko god mijenja svoje lice u regionalnog lidera, osim što mora zadovoljavati interese svojih dioničara i financijska, mora osiguravati dodanu vrijednost nacionalnoj ekonomiji i društvu u cjelini. Najveći regionalni trgovački lanac mora omogućiti znatan porast izvoza robe proizvedene u Hrvatskoj.

I još nešto: osvajanje Mercatora ne bi trebalo izazvati zavist u poslovoj zajednici. Bilo bi bolje da postane poticaj svim poduzetnicima da se upuste, svaki na svom području, u slične izazove.