Otkrivanje poreznih oaza

Sve je na samitu G8 u Irskoj ovog tjedna samo najavljen: od zaključenja carinske unije između SAD-a i Europske unije do zakljanja u učinkovitu borbu protiv poreznih oaza i izbjegavanja plaćanja poreza. Nije to prvi pokušaj da se riješi taj bolni problem, ali do sada nijedan nije bio osobito djelotvoran.

Prema izvješćima, Putin se našao izoliran u svojim upozorenjima zapadnim saveznicima da ne podupiru ljude koji jedu svoje protivnike, referirajući se na nedavni video pobunjenika koji jede srce ubijenog protivnika. U dvogodišnjem građanskom ratu dosad su poginule oko 93 tisuće ljudi i sa svim je jasno kako će naoružavanje pobunjenika značiti samo još veće žrtve i dodatno produljenje sukoba sumnjive motivacije i neizvjesnog ishoda. No izolacija u tom društvu nije čudna, Rusija je ionako unutar G8 oduvijek bila uljez, više nužnost nego izbor, pa je žestok pritisak prisutnih šefova država i vlada na rusku potporu režimu sasvim očekivan.

Između rasprava o Siriji osam najmoćnijih na svijetu ipak je našlo malo vremena posvetiti se konkretnijim ekonomskim problemima. Domaćin je želio raspraviti problematiku poreza, točnije poreznih rupa koje su države otkrile nedavno, tek kad su se blagajne opasno ispraznile. Britanci je nedavno posebno šokirala informacija o smiješnom malim iznosima koje su divovi poput Googlea i Starbucksa plaćali u Britaniji pa je britanski premijer David Cameron kao jednu od ključnih točaka dnevnog reda svojim gostima za drugi dan samita servirao raspravu o problematici izbjegavanja plaćanja poreza. Posebno je nezgodan u tom otkriću bio podatak da te kompanije male poreze plaćaju sasvim legalno zbog zakonskih rupa koje im omogućavaju same države.

Suočen s bijesom javnosti i neugodnom spoznajom, Cameron je odlučio britanske prekomorske teritorije, poznate po ‘poreznom turizmu’, učiniti transparentnijima i uvesti nova pravila na Otoku kako bi se bolje naplaćivali porezi. Problem s tom temom nije slaganje, nego djelovanje. Njegovi sugovornici uglavnom suosjećaju duboko, no pronaći zajednički pristup rješavanju poreznog problema mnogo je teži zadatak. Iako bi vrlo rado naplatili mnogo više poreza, političari su svjesni i situacije u kojoj se nalaze, odnosno potrebe privlačenja ulaganja i svježeg novca, nešto što je obično u suprotnosti s previše učinkovitim poreznim sustavom. Namjera je tog sastanka bila više priprema, i to kako bi se na rujanskom sastanku na vrhu u proširenom sastavu među 20 najrazvijenijih dogovorila konkretna pravila i akcijski planovi.

Lideri najrazvijenijih tako se zasad slažu da se slažu i da nešto treba napraviti kako bi se zatvorile rupe i onemogućio razrađen računovodstveni sustav prebacivanja dobiti između nekoliko zemalja radi smanjenja poreznih iznosa. Zamišljeni plan trebao bi, na temelju razgovora u Sjevernoj Irskoj, obuhvatiti nekoliko ključnih tema, kako su ih Britanci na ovom samitu definirali i predstavili drugima. Prvo je pitanje povećanje transparentnosti kako bi se od kompanija mogli dobiti jasni podaci tko im je stvarni vlasnik. Onda je tu vječni problem poreznih utočišta, tema koja se prigodno izvuče svaki put kad nedostaje novca u državnim blagajnama, ali u kojoj su se u posljednje vrijeme napravili rijetko viđeni pomaci u tom smislu (nekoliko je europskih zemalja odustalo od rigidne bankarske politike koja je olakšava vala porezno muljanje). Treći je problem međunarodno oporezivanje i spomenute računovodstvene sheme za premještanje dobiti od zemlje do zemlje, a posljednje je pitanje o kojem su Britanci potaknuli razgovor oporezivanje rudarskih kompanija, ponajviše u zemljama u razvoju, gdje izvlače golemu bogatstva, a plaćaju zanemarive poreze i naknade. Najveći napredak postignut je na prvoj točki, stvaranju svojevrsnoga vlasničkog registra u kojem bi podaci o stvarnom vlasništvu bili dostupni javnosti, vjerojatno jer je bila i najbezbolnija od ponuđenih.

Uz te najvažnije ekonomske teme samita osam najrazvijenijih zemalja bavilo se nezaposlenošću, no ni otprilike toliko srčano i predano koliko Sirijom i porezima. Dogovoreno je samo da će uložiti više napora u borbu s tim problemom, uz napomenu da se snažni pozitivni pomaci u financijskom sektoru u posljednje vrijeme još nisu prenijeli u realni. Malo vedriji ton imao je prvi dan susreta zbog svečane objave početka pregovora o carinskoj uniji između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Nakon emotivnih natezanja oko izuzeća francuske audiovizualne industrije iz te priče postignut je dogovor svih zemalja članica, pa je se tako san o najvećoj zoni slobodne trgovine na svijetu malo približio ostvarenju. Kako je trenutačno zamišljeno, pregovori bi počeli sljedeći mjesec i trajali oko dvije godine, a njihov uspjeh završetak, izračuni kažu, vrijedio bi za EU 117 milijardi eura, 94 milijarde eura za Ameriku te 100 milijardi eura za ostatak svijeta. Sve u svemu, ne pretjerano sadržajan sastanak skupine koja bez proširenog sastava ima sve manje utjecaja.