Talijani i Austrijanci ne boje se ni Rusa ni Turaka

Hrvatski bankovni sustav posložena je priča u kojoj talijanske i austrijske banke raspolažu sa 76 posto ukupne imovine. Novi igrači iz drugih zemalja nisu im prijetnja. Karte su promiješane i podijeljene, aduti se znaju, ali i konačan rezultat partije. Tu i tamo slabiji igrači otgnu koji štih, no izgleda za preokret nemaju. Takav je otprilike hrvatski bankovni sustav kad se analizira prema teritorijalnome načelu, odnosno prema tome odakle dolaze banke majke. Stari igrači Talijani i Austrijanci posve dominiraju, a druga dva igrača, grupa hrvatskih banaka i grupa banaka iz drugih europskih zemalja, uzimaju što mogu i pozorno prate kako će se privatizirati Hrvatska poštanska banka.

Na opće zadovoljstvo vlasnika Unicredita, Intese Sanpaola, Erstea, Raiffeisen, Hypa i Société Généralea njihove banke kćeri u Hrvatskoj zauzeli su 85 posto tržišta vrijednoga više od 400 milijardi kuna, tržišta o kojem ovise financijska stabilnost i razvoj Hrvatske, njezinih tvrtki i građana. Na tržište koje se sporo mijenja u posljednje dvije godine ipak su došla dva nova, iznimno ambiciozna igrača. Ruski as Sberbank preuzeo je austrijski Volksbank i oteo lijep komad tržišta te je izgledno da će u idućih godinama cementirati svoj položaj u društvu deset najvećih banaka u Hrvatskoj. Drugi igrač, koji također želi vidjeti svoje ime među prvih deset, turski je Kent Bank. Ipak, Turke još čeka velik posao pa će i u poslovanju s građanima i s kompanijama vrlo teško organski rasti dok ne živne cijelo gospodarstvo.

Ukupna je imovina 31 banke koja posluje u Hrvatskoj, prema statistikama HNB-a, potkraj prošle godine iznosila 401 milijardu kuna. Od toga je čak 76 posto ili 316 milijardi kuna u bankama u većinskome talijanskom i austrijskom vlasništvu, pri čemu Talijani imaju ipak malo veći udio. Naime, pet talijanskih banaka drži imovinu vrijednu čak 181 milijardu kuna, što je 45 posto udjela u ukupnoj imovini banaka, a na Austrijanci otpada 135 milijardi kuna ili 33 posto imovine. Ostalih osam ‘nacionalnosti’ drži preostalih 88 milijardi kuna imovine bankovnog sektora, a na trećem mjestu po snazi šaroliko je društvo od 15 banaka u pretežno domaćem vlasništvu koje u portfeljima drže imovinu od 38 milijardi kuna. Naravno, posebno se ističe Hrvatska poštanska banka, koja upravlja sa 16 milijardi kuna, a preostale domaće banke u portfeljima imaju oko 22 milijarde kuna. Snaga domaćih banaka već bi se u bliskoj budućnosti mogla okrenuti dodatno u korist stranaca ako HPB iz državnih ruku ne ode u ruke hrvatskim ulagačima.

Upravo se na primjeru malih domaćih banaka vidi koliko su snažne strane banke. Primjerice, Société Générale – Splitska banka ima imovinu od 26 milijardi kuna, što je četiri milijarde više od 14 malih domaćih banaka. Respektabilnu imovinu od 12 milijardi kuna ima i mađarska predstavnica OTP banka pod vodstvom Sándora Csányija, slijedi je ruski Sberbank, kojim na razini Europe upravlja Marc Arnold; Sberbankova imovina vrijedi gotovo osam milijardi kuna. Preostale banke, po geografskom podrijetlu barem, debelo zaostaju za konkurencijom. Tako se na Liderovoj top-listi na sedmome mjestu našao San Marino s jedinom predstavnicom u Hrvatskoj – Bankom Kovanicom – koja ima imovinu od milijardu kuna. Slijede Turska, i to s imovinom od gotovo 600 milijuna, koja je na domaće tržište ušla nakon preuzimanja Banke Brod, i Švicarska s Primorskom bankom, čija je imovina samo 184 milijuna kuna. Uvjerljivo posljednje mjesto drži Srbija, čija se Tesla banka našla u situaciji da treba hitnu dokapitalizaciju samo dvije godine nakon osnutka. Banka, naime, ima imovinu od 28 milijuna kuna, dva milijuna kuna u depozitima i gubitak od tri milijuna kuna. Pritom treba napomenuti da Tesla banku ne treba promatrati kao ‘de facto’ banku, nego kao kreditno-štednu zadrugu.

Od ukupno 280 milijardi kuna depozita u talijanskim bankama 126 je milijardi kuna ili 45 posto ukupnog iznosa. Pritom su u Zabi 74 milijarde, a u PBZ-u 46. Slijedi ih niz od tri austrijske banke: u Ersteu je depozirano 57, u Raiffeisenu 40, a u Hypu 36 milijardi kuna.

Preostaje posljednja austrijska uzdanica BKS Bank, u kojoj je samo milijarda od ‘austrijske’ 94 milijarde kuna u depozitima. Iako 15 domaćih banaka zasad čvrsto drži treće mjesto prema ukupnoj vrijednosti imovine i depozita, prema kriteriju neto dobiti naše banke veoma kaskaju i dokazuju da kvantiteta ne nosi nužno kvalitetu. Hrvatske banke lani su zaradile 17,7 milijuna kuna (kad se od ukupnog iznosa dobiti odbiju gubici), a samo je Société Générale zaradio 63 milijuna iako upravlja trećinom manje imovine i depozita od domaćih banaka. Pritom treba spomenuti da je i OTP banka zaradila čak 27 milijuna kuna, a Sberbank 16 milijuna kuna. Austrijski i talijanski divovi redom su u plusu. Talijani su lani u Hrvatskoj zaradili malo više od milijarde kuna, a Austrijanci 677 milijuna kuna.

Velike promjene u odnosu snage velikih i malih banaka, pa tako i u podrijetlu njihovih vlasništva, ne treba očekivati ni u bliskoj budućnosti ni dugoročno. Ekonomski analitičar Guste Santini misli da novi igrači na hrvatskom tržištu, poput Rusa ili Turaka, nikako ne mogu promijeniti odnos snaga pojedinih banaka u zemlji, ne samo zato što su ‘dobre godine’ kreditne eksplozije iza nas nego i zato što je bankovni sustav na globalnoj razini oligopol.

• Cijela financijska industrija zapravo je oligopol s tržištem na kojem se znaju pravila igre i vrijede džentlmenski dogovori. Jedan od najbolji primjera jest namještenje referentne kamatne stope Libora. Zbog toga se odnosi na bankovnom tržištu neće mijenjati u Hrvatskoj, nego na globalnoj razini. Mi u Hrvatskoj možemo osjetiti samo derivacije tih dogovora. I prije dvadesetak godina dvije su najveće banke u Hrvatskoj bile Privredna, koja je bila državna, klasična investicijska banka, te Zagrebačka, koja je bila okrenuta maloprodaji. Ništa drukčije nije ni danas, kad te banke imaju druge vlasnike i znatno utječu na cijelo gospodarstvo. Usudio bih se reći da je odustajanje ministra financija Slavka Linića od ukidanja minusa na tekućim računima građana urodilo kreditnom linijom od 3,3 milijarde kuna za refinanciranje državnih obveza. Sve je to svojevrsna igra – nagada Santini.

Financijski analitičar Velimir Šonje također tvrdi da je kratkoročno i srednjoročno uzaludno očekivati veće pomake u strukturi bankovnog sustava, no dugoročno je sve moguće.

• Imamo primjer Erste banke koja je snažno organski rasla nakon preuzimanja Riječke banke. Međutim, u Hrvatskoj je to usamljeni primjer. Kratkoročno, najvažnije je gledati kako će se odigrati privatizacija HPB-a, koja ipak ima znatan udio na domaćem tržištu. Ako netko novi preuzme HPB-ovo poslovanje, imat će malo snažniju poziciju od, recimo, novih igrača poput Rusa ili Turaka – zaključuje Šonje.

U posloženoj priči o bankovnom sustavu u Hrvata HPB-ova privatizacija ili prodaja hrvatskog poslovanja Hypo banke događaj je desetljeća. U oba slučaja hrvatsko se tržište otvara novim konkurentima koji dugoročno mogu postati lokalna snaga i prijetnja najvećim bankarima. To je za sve potrošače, od građana do države, dobra vijest jer bi novo globalno veliko ime na hrvatskoj sceni ražestilo konkurenciju, što bi omogućilo bolju ponudu kredita, a vjerojatno i malo niže kamate. Pretežno domaće banke pak, koje se prema kapacitetima ubrajaju u mikrobanke, osuđene su na lokalno poslovanje po hrvatskim regijama, užu konsolidaciju, a neke bi, poput Credo banke, mogle i nestati.