90% svih podataka oko nas stvoreno je u posljednje dvije godine. Porasla je i svijest o možebitnoj korisnosti tih podataka za razne industrije, organizacije, političare… Da bismo ih iskoristili, na scenu stupaju tzv. podatkovni znanstvenici, data gurui, apostoli algoritama i slični. Analitika je probuđena.
Poprilično indifferentni (osim ondje gdje će EU nekog osobno zakvačiti), Europoljani iz okolnih država doimaju se zainteresirani našim ulaskom. Doduše, može to biti i zato što će kao vlasnici nekretnina u Hrvatskoj sad biti u povoljnijem položaju, a i vozila će bez problema moći nakratiti jeftinijom domaćom hranom… A čini mi se da osobni interes prevladava i na razini država koje nas sad, eto, objeručke prihvaćaju.
U lazak u EU počeo je već stvarati redove. U Metkoviću je novi sport čekanje na 35 stupnjeva u dugim redovima na pogranične iskaznice i osobne iskaznice za djecu, što će nakon 1. srpnja trebati za, primjerice, put iz Metkovića u Dubrovnik. I, dok je u Metkoviću zakazala država jer nije bilo dovoljno formulara, u Zagrebu su redovi nastali samo zbog ljudske gluposti. Naime, svi žele što prije do nove osobne iako im stara još nije istekla pa će s njom od ponedjeljka moći krstariti cijelom Europskom unijom. Ipak, metkovski redovi za BiH duži su od zagrebačkih za EU.
Svatko od nas ovih dana radi nešto ‘posljednji put’. Pa je tako i ovaj broj Lidera naše posljednje ‘non-EU’ izdanje. No, bez brige, sljedećih tjedan dana nećemo promijeniti uređivačku politiku. Unatoč mnogim promjenama koje ćemo doživljavati zadržat ćemo kritički odnos prema državi i odvjetnički prema gospodarstvu. A i slova će ostati ista. Pa i ova moja, posljednja ‘non-EU’ točka, neće biti manje vrijedna od prve koju ću lupiti sljedećeg tjedna.