iznosi 45 tisuća boca, od toga 30 tisuća u buteljama, a ostatak u litrenim bocama. Zasad su tri zaposlenika, uza sezonsku vaučersku radnu snagu, sasvim dovoljna za realizaciju navedenih obujmova, ali kreće li se u realizaciju novoga vinskog podruma, tada će se i u neka nova zapošljavanja. Perak kaže da bi za dvije do tri godine taj podrum trebao ugledati svjetlo dana, a bio bi i nekoliko puta veći od postojećeg. Buduća proizvodnja trebala bi biti 50 do 70 vagona, pa je širenje nužnost. Planiram se širiti, odnosno, kupovati vinograde i zemljište, ako se bude moglo. Hrvatska je, naime, čudna priča, jer mi vinogradari ne znamo što se sve ispregovaralo s Europskom unijom, znamo samo da smo nekada statistički imali 35 tisuća hektara vinograda, prema Arkodu bilo je 27 tisuća hektara, a sada ulazimo u Europsku uniju sa samo 22 tisuće hektara vinograda, što je manje od, primjerice, susjedne Slovenije. Imam dojam da su se naši pregovarači mogli izboriti za drukčije brojke ili da se bar u ovom prijelaznom razdoblju izborimo za dodatnih pet do osam tisuća hektara da bismo došli na 30-ak tisuća hektara. Naš se turizam razvija, a i otvara nam se tržište Europske unije i tu su nam šanse. Uostalom, na mjestima gdje se mogu saditi vinogradi ništa drugo i ne možete uzgajati, nijednu drugu kulturu. Na taj bismo način donekle riješili i probleme naših ruralnih područja, proizvodnjom bismo ih oživili, a ne da nam se ljudi opet iseljavaju, pa da i 79 stanovnika na kvadratni kilometar smanjimo na još nižu razinu, što je katastrofalno – priča Perak.
HRVATSKI SKOK ZBOG ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Što se plasmana i naplate, tih raskrana hrvatskoga gospodarstva tiče, Perak kaže da tu nema problema. Plasira svoja vina na području Slavonije i Zagreba, a cilj je cijela Hrvatska kao i Europska unija. No za takvo što, kaže, svi će se kutjevački vinari, bilo veliki, bilo mali, morati organizirati u jedan klaster kako bi im poslovanje postalo konkurentnije. Hrvatska je ozbiljna vinska nacija, jer na malom prostoru ima mnoštvo raznolikosti, kvalitetu, ali nije dovoljno percipirana u svijetu.
Ipak, valja reći da je već napravljen veliki iskorak, budući da brojna naša vina stalno dobivaju prestižne međunarodne nagrade i priznanja. Kada sam krenuo u privatni vinski biznis, nisam imao mnogo problema s administracijom, jer sam se godinama prije bavio ovim poslom, pa je dosta toga već bilo uhodano. Ipak, problemi s administracijom su brojne komplikacije i brojni paraškalni nameti, katastrofa je što sve ulazi u konačnu cijenu vina. A kvalitetu jednostavno morate imati, mora biti cjenovno prihvatljiva, a u cijelom lancu od proizvodnje do plasmana svi moraju imati neke koristi. U protivnom nema smisla. Nesretna je okolnost i uvoz, jer je većina onoga što se u Hrvatsku uvozi niske kvalitete, to su manje-više stolna vina upitne kakvoće. Nažalost, ova nesretna kriza tome svakako pogoduje. Financijski gledano, poslujem pozitivno, a s obzirom na to da sam tek prošle godine krenuo, o nekim ćemo konkretnijim brojkama tek dogodine, ali sigurno neću negativno poslovati – optimističan je Perak.
