BESPLATNA EDUKACIJA MENADŽERA U KULTURI

Natječaj za besplatnu edukaciju menadžera u kulturi otvoren je do 19. srpnja 2013. godine u Ministarstvu kulture. Organiziraju ga Ministarstvo kulture i DeVos Institut, koji djeluje u sastavu Kennedy Centra u Washingtonu. Na natječaj se mogu javiti menadžeri koji već djeluju u sektoru kulture te predstavnici umjetničkih organizacija, kulturnih institucija ili udruga civilnog društva i prijaviti najviše pet članova. Riječ je o praktičnoj i interdisciplinarnoj dvogodišnjoj edukaciji za predstavnike dvadeset hrvatskih umjetničkih organizacija, kulturnih institucija i udruga civilnog društva. Cilj je educirati profesionalce, menadžere koji će držati korak s trendovima kulturnih i kreativnih industrija, a koji će se baviti ekonomskim i financijskim aspektom kulture. Troškove edukacije u potpunosti plaća Ministarstvo kulture RH, a edukacija se izvodi prema najnovijim tehnološkim i obrazovnim sustavima s naglaskom na marketing, pribavljanje sredstava i razvoj upravljačkih tijela. DeVos Institut već godinama provodi takvu edukaciju na nekoliko kontinenata, a predavači su vrhunski profesionalci s međunarodnom karijerom iz područja kulturnog menadžmenta, primjerice Michael Kaiser, Brett Eagan i David Kotto. Ministarstvo kulture RH i DeVos Institut zajedno će odabrati kandidate, a edukacija iz područja kulturnog menadžmenta odvijaće se kroz skupne seminare u pet gradova.

Nepovratna sredstva za programe poduzetništva u kulturi za 2013. godinu u područjima: knjiga i nakladništvo, izvedbene umjetnosti i likovne umjetnosti podijelit će Ministarstvo kulture RH. Za potpore je osigurano milijun i 900 tisuća kuna, a visina pojedinačne potpore iznosi od 20 do 100 tisuća kuna, odnosno do 85 posto prihvatljivih troškova predloženog projekta. Sufinancirat će se s 50 posto troškova bruto plaće novozaposlene osobe kao dio troška projekta, a riječ je o iznosu do četiri tisuće kuna na mjesec po osobi, najviše do 12 mjeseci, nabava novih tehnologija, informatičke i multimedijalne opreme te programi namijenjeni obavljanju poslovne djelatnosti i promidžba.

RH, u suradnji s američkim DeVos Institutom Kennedy Centra iz Washingtona, organizira besplatnu edukaciju menadžera u kulturi. Novoj generaciji menadžera vjerojatno će biti najveći izazov ‘oteti’ dio novca javnom sektoru i preliti ga u privatni. Naime, prema istraživanju koje je proveo glumac Marko Torjanac, 99,7 posto sredstava javnog novca namijenjenoga kazališnoj djelatnosti dobiva javni sektor, a privatni samo 0,3 posto.

Imamo 128 registriranih kazališta u Hrvatskoj, od čega je njih 30 javnih, a čak je 98 privatnih. Prema tim podacima možemo utvrditi da se većinski kazališna djelatnost obavlja u privatnoj sferi i mi privatni ostvarujemo oko 50 posto programa. Te brojke sve govore – kaže Lončar naglašavajući da se trenutačno s Malom scenom događa ono što više slično na Kafkin ‘Proces’ nego na demokraciju 21. stoljeća.

Zbog moga javnog djelovanja i pisanja na blogu Slamka spasa smanjena su nam sredstva na javnim natječajima Grada Zagreba za 72 posto od 2009. godine, a prošle godine za čak 55 posto. ‘Zaslužili’ smo najveće smanjenje od svih subjekata u kazalištu, a jedino smo kazalište koje je i ostvarilo najavljeni program. Napravili smo i premijeru više, a odigrali smo gotovo 200 izvedbi više nego što nam piše u ugovoru. U slučaju Male scene riječ je o privatnom obračunu onih o kojima pišem da rade bez kompetencija, znanja i suprotno zakonu. Zbog toga smo prisiljeni otpustiti preostalih četvero zaposlenika i prekinuti ugovore s još 38 suradnika. Premda smo jedino kazalište u Hrvatskoj koje već drugi ciklus radi prema četverogodišnjem strateškom planu, a ne ad hoc i kako nam padne na pamet, nemamo perspektive. Od zatvaranja nas još jedino može spasiti čudo – kaže Lončar.

Tržišno neovisni mogu biti isključivo komercijalni programi, a takvih u hrvatskom kazalištu nema, kao ni u kazalištima većine europskih zemalja, tvrdi Lončar. Za pokretanje produkcije predstave potrebna su početna ulaganja, za što kazalištarci nemaju novca, sponzore je pomela kriza, mećene u Hrvatskoj ne postoje, a nema ni donatora. Lončar, osim na nestašicu novca, upo-

Lončar tvrdi da je poduzetnicima u kulturi teško i iz razloga koji osjećaju ostali poduzetnici, u Hrvatskoj je kvalitetno planiranje onemogućeno kratkoročnim planiranjem na državnoj i lokalnoj razini. Ministarstvo kulture, a ni Grad Zagreb još nisu raspisali natječaje za javne potrebe u kulturi za 2014. godinu. Kako planirati kad ne znaš hoće li projekt proći na financiranju?

I Europska je unija smanjila dotok novca kazalištima, novi ciklus Kreativna Europa od 2013. do 2020. više je okrenut kreativnoj industriji.

Zorava na još jedan veliki problem, a riječ je o tome da na hrvatskom kulturnom tržištu ne postoji model najma opremljenog prostora u kojem možeš ostvariti program da bi mogao tržišno funkcionirati. Najzastupljeniji kazališni model u Hrvatskoj još uvijek je socijalistički. Nemamo nikakav sustav poticanja sponzoriranja kulture jer tranzicija nikada nije u hrvatsko kazalište i o tržištu kulture ne možemo ni sanjati. Ali ni mnoge druge zemlje, koje su mnogo razvijenije, ne mogu si to priuštiti – kaže Lončar napominjući da ni Hrvatska udruga poslodavaca ne prepoznaje hrvatske poduzetnike u kulturi kao poslodavce.

Pokušala je, kao i Mala scena, postati članica HUP-a, ali nisu je primili. Članstvo u HUP-u neuspješno je tražila i Mreža neovisnih kazališta. Često se pitam – tko smo mi privatni poduzetnici u kulturi? Kad sam 2009. godine sudjelovala na jednoj međunarodnoj konferenciji, postalo mi je jasno da ne možemo naprijed bez definiranja poslodavca u kulturi. Tome nas uče iskustva zemalja članica EU i nadam se da ćemo ulaskom u EU biti prisiljeni početi razmišljati o tom velikom problemu – kaže Lončar naglasivši da su dosad najviše sredstava u kulturi iz fondova EU povukli upravo poduzetnici u kulturi. Razlog je u tome što se neovisna scena, da bi preživjela, morala educirati i podizati kapacitete, što javni sektor nije. No dobiti ta sredstva nije jednostavno, aplicirati na te fondove znači imati sredstva za investiranje koja se vraćaju tek kad projekt bude završen ili dok je u određenoj fazi.