Bin Hamad Al-Thani

Prva mirna smjena vlasti u Kataru nakon više od 50 godina dovela je na čelo zemlje šeika Tamim bin Hamad al-Thanija, mlađeg sina dosadašnjeg šeika. Očekuje se da nastavi politički ‘hod po žici’ koji je proslavio njegova oca, ali najteži zadatak mladog šeika transformacija je gospodarstva. Ako želi zadržati titulu najbogatije zemlje na svijetu, Katar mora zakoračiti dublje u industrijalizaciju i stvaranje moćnoga financijskog sektora.

Lider jedne od najbogatijih i najambicioznijih zemalja na svijetu ujedno je jedan i od najmlađih šefova zemalja uopće. Riječ je naravno, o novom katarskom emiru, šeiku Tamim bin Hamad al-Thaniju. Sa svoje 33 godine najmlađi je vođa u Perzijskom zaljevu, a na vlast je došao nakon što je njegov otac, šeik Hamad bin Kalifa al-Thani abdicirao u 61. godini života. Prvi je to slučaj da jedan od bliskoistočnih vladara samostalno abdicira, a istovremeno je Katar prvi put od 1960. godine dobio novu vlast u mirnodopskim uvjetima, uz izostanak gotovo pa tradicionalnoga državnog udara.

Zanimljivo, Hamad bin Kalifa vlast koju je ugrabio 1995. godine nije prepustio najstarijem sinu, već mladom, koji je već od malih nogu bio pripreman za vladara. Tamim bin Hamad, obožavatelj sporta i polaznik britanske vojne akademije Standhurst, preuzeo je jednu od vodećih svjetskih izvoznica naftne i plinske, zemlju od samo 1,8 milijuna stanovnika. Kao svoje ciljeve u prvom javnim nastupima nakon preuzimanja vlasti naveo je modernizaciju zemlje, ali uz održavanje ravnoteže s arapskom kulturom i tradicijom. Strastveni nogometaš i tenisač nije krio da su mu na prvom mjestu povećanje produktivnosti, a ne samo bogatstva Katar, a ovećao je i da će država izbjeći sektastvo te aktivnije raditi na prekidu izraelske okupacije Palestine. Tamim bin Hamad odabran je za prestolonasljednika još 2003. godine, iako je četvrti sin druge žene šeika bin Kalife. Od 2003. bin Hamad koncentrirao je moć. Najvažnija crtica u njegovu bogatom životopisu vođenje je Qatar Investment Autorithyja, državnoga investicijskog fonda, a vodio je i katarsku ekipu prilikom apliciranja za Olimpijadu 2020. godine.

U tim ambicioznim ciljevima trebala bi mu pomoći i nova vlast. Naime, staru je postavu vlade kompletno smijenio nakon preuzimanja trona. No ni stara vlada njegova oca nije sjedila skrštenih ruku. Bin Hamad preuzeo je zemlju koja je pravi regionalni lider, a koja je prije 30-ak godina bila u ekonomskim ruševinama. Tijekom vladavine bin Kalife, katarski se BDP usedmerostručio, a broj stanovnika utrostručen je. Osim toga bin Kalifa uveo je i lokalne izbore, a samo godinu dana nakon zauzimanja vlasti pokrenuo je i televizijski postaju Al Jazeera, koja je danas globalni igrač. Zemlja opterećena religijskim podjelama i sektastvom ne može se modernizirati i razvijati, jasna je poruka novog šeika, koji nikako ne želi da Katar postane dio regionalnog trenda, što je bilo jasno iz njegova prva obraćanja, u kojem nije spominjao Siriju, Egipat i Libiju, već samo Palestinu. Iako je novi šeik posvećen samo unutarnjoj politici, strani politolozi ne sumnjaju da će Katar nastaviti pomagati pobunjenike diljem arapskog svijeta, baš kao što je to činio i pod vlašću njegova oca. Katar je nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka u Egiptu toj zemlji posudio osam milijardi eura, a obilno su podržavani i pobunjenici u Libiji te Siriji. Novac u Kataru nije problem. Riječ je o zemlji koja je dioničar globalno važnih investicijskih banaka poput britanskog Barclaysa i automobilskoga giganta Volkswagena.

Ključ uspjeha nekad uspavanoga morskog rukavca u kojem su se za preživljavanje ronili biseri je nafta. Izvoz nafte čini čak 80 posto izvoza, 70 posto prihoda državnog proračuna i 60 posto bruto domaćeg proizvoda. Katarske zalihe nafte u ovom trenutku iznose oko 15 milijardi barela, što osigurava stabilnu proizvodnju još najmanje 23 godine. Osim toga Katar ima i zalihe prirodnog plina od nevjerojatnih 7000 prostornih kilometara, što je prema nekim procjenama pet posto ukupnih svjetskih zaliha.

Eksploatacija naftnih polja u Kataru počinje još 40-ih godina prošlog stoljeća, ali pravi gospodarski procvat počinje tek u sedamdesetima, kada je i zaživio program ‘katarizacije’. Katarizacija je državni program u kojem se građani Katarima uvijek čim više guraju u uprave joint venture kompanija koje su uložile u tu zemlju, a nove generacije, uglavnom školovane u Sjedinjenim Američkim Državama, gotovo su potpuno preuzele vođenje kompanija koje su do prije desetak godina vodili Japanci ili Amerikanci. S obzirom na to da Katar ima nafte za još dvadesetak godina, posao mladog šeika je gospodarstvo što više orijentirati na proizvodnju plina i ostale industrije. Katarska industrija koncentrirana je u luci Ras Laffan, koja je ujedno i energetski centar zemlje.

Napori u industrijalizaciji urođili su stvaranjem Industries Qatar, državne tvrtke koja se bavi proizvodnjom i izvozom umjetnih i mineralnih gnojiva te čelika. Riječ je drugoj najvećoj korporaciji na u bliskoistočnoj regiji, koja iza nafte i plina ima najveći udio u katarskom BDP-u. No ni ta kompanija nije bila pošteđena udara globalne gospodarske krize, u kojem je potražnja za čelikom i ostalim građevnim materijalima bitno pala. Prihodi Industries Qatar samo u 2009. godini pali su za nevjerojatnih 90 posto, zbog čega je opet intervenirala država pokretanjem investicijskih projekata vrijednih šest milijardi dolara. Država mnogo očekuje i od turizma, a novog vladara čeka i mukotran proces organizacije Svjetskoga nogometnog prvenstva 2022. godine, za čiju se pripremu planira potrošiti nevjerojatan iznos od 170 milijardi dolara. Katar tako planira sagraditi devet novih stadiona i obnoviti tri postojeća. Za to su spremne četiri milijarde dolara. Čak 77 milijardi bit će ulupano u gradnju stambenih i poslovnih objekata, od čega 45 milijardi ide za gradnju Lusail Cityja sjeverno od Dohe, u kojem će živjeti 200.000 ljudi. Dodatne 23 milijarde troše se na gradnju infrastrukture za željeznicu i metro, 15 milijardi za ulice i autoceste te 11 milijardi za luke. Naravno, deset milijardi dobit će i zračne luke.

Iako govorimo o zemlji koja je pet puta manja od Hrvatske, nafta je stavila Katar na kartu svijeta. Zemlja je istovremeno saveznik Sjedinjenih Američkih Država i islamska, a ta tradicija traje od 90-ih godina. Na vlast u Kataru žalili su se i mnogi članovi li-

Tako Katar vrlo rado ulaže u inozemstvo i diversificira svoje gospodarstvo, s Hrvatskom izgleda nikako ne može doći na zelenu granu. Hrvatska delegacija posjetila je Katar potkraj prošle godine predvođena predsjednikom Ivom Josipovićem i dogovorila isporuku plina na budućem LNG terminalu na Krku. Kasnije je iz Dohe potvrđeno te se u javnosti spominjalo da je Katar zainteresiran za gradnju LNG terminala. Katarska delegacija u svojevrsnoj potvrdi interesa trebala je stići na otvaranje Islamskog centra u Rijeci, međutim, nisu se pojavili. Zbog njihova nedolaska počelo se nagađati da su odustali te da će cijeli posao otići u ruke američkog Exxonmobil. Nakon te neslavnih epizoda, u medijima se počelo nagađati da Katar želi investirati u hrvatsku poljoprivredu, tj. u otok gotovih proizvoda, ali i dugoročni zakup zemlje. Državna tvrtka Hassad food navodno je zainteresirana i za uzgoj tuna, ali i stočarstvo.