Uzrok nepotrebnih gubitaka u malim i srednjim tvrtkama nerijetko su postupci zaposlenika, bilo da je riječ o neradu, bilo o pravom potkradanju. Statistike pokazuju da, nažalost, tvrtke više potkradaju njihovi zaposlenici nego klijenti.
Nažalost, prijevara na radnom mjestu jedan je od najvećih uzroka nepotrebnih gubitaka u malim i srednjim poduzećima, veći nego mnogi misle. U ekonomskoj klimi kakva vlada dovoljno je teško održavati posao iznad vode i da vas vlastiti zaposlenici ne potkradaju. Statistike pokazuju da će čak 80 posto zaposlenika koji kradi to i ponoviti ako nisu uhvaćeni, a što je još gore, 70 posto njihov krast će ako saznaju da su njihovi kolege u tome uspjeli bez kažnjavanja. Što bi, dakle, vlasnik trebao napraviti da to izbjegne? Nekoliko je vrlo jasnih znakova koji sugeriraju da vas vlastiti zaposlenici potkradaju na koje valja obratiti pozornost.
Ako su primjerice, troškovi upotrebe interneta, odnosno količina internetskog prometa porasli, a produktivnost ostala ista, to može značiti da zaposlenici provode daleko previše vremena na Twitteru, Facebooku, Pinterestu, Redditu, LinkedInu ili gledaju filmiće na YouTubeu. U svakom slučaju, očito provode mnogo vremena na internetu, ali ne radeći za vas. Ili, ako možete prošetati kroz ured u tri popodne, opaliti iz sačmarice i nikoga ne pogoditi, dobro je zapitati se gdje su svi. Iako ne nužno, lako je moguće da su na kavi, odnosno u obližnjem kafiću. Treći prilično čest problem je rad od kuće, što ne mora biti loše samo po sebi, ali može izmaknuti kontroli. Neki radnici zaista bolje funkcioniraju kod kuće, ali drugi jednostavno rade sve osim svog posla, zato je izrazito važno jasno definirati pravila rada od kuće i tko za to ima dopuštenje. Inače može postati virus i ozbiljno našteti poslovanju. Malo tko to još ne zna, ali nije naodmet ponoviti – od tvrtke uglavnom kradi više njeni zaposlenici nego mušterije. Mnogi lanci trgovina stoga imaju cijeli niz tehnika osiguravanja od svojih radnika, ne bez razloga.
Jedan od najstarijih štosova ‘u knjizi’ kompenzacija je troškova, odnosno putni troškovi i dnevnice, nešto što je gotovo uvriježena praksa u svakoj kompaniji na svijetu. Neke troškove teže je opravdati od drugih, poput ‘službenih’ ručkova i mnogih drugih troškova reprezentacije, zbog čega je oduvijek bilo teško jasno raščlaniti što je, a što nije opravdan trošak. Ipak, jasne smjernice i kultura otvorenosti mogu pomoći u smanjivanju nepotrebnih gubitaka, kao i angažiranje kompanija specijaliziranih za kontrolu troškova. Slijedom toga, kompanijske kartice praktički su poziv na varanje, ali i plodno tlo za iskrene nesporazume, posebice kada kompanija dopušta privatne troškove na korporativne kartice samo ako se novac i vrati.
