Pomoć kompanijama

Nova razvojna strategija EBRD-a za Hrvatsku zaključuje da kratkoročno većih šansi za rast nema. Stoga se treba koncentrirati na srednji rok i pokupiti koristi od članstva u Uniji. U nekim sektorima novac Europske unije može se uspješno pomiješati s novcem Banke.

Nakon detaljnog pretresanja domaće ekonomije EBRD-ovi stratezi zaključili su da kratkoročno većih šansi za rast nema jer gospodarstvo ovisi o eurozoni koja i sama kašljuca te također bjesomučno pokušava ostvariti znatniji, dugoročniji ekonomski rast. Stoga se trebalo koncentrirati na srednji rok i pokupiti koristi od članstva u Uniji, a novu snagu gospodarstvo bi trebalo crpsti i iz reforme javnih poduzeća i uprave te radnog zakonodavstva. Rizici koji prate atraktivnu strategiju punu lijepih želja odavna su poznati – Hrvatska je i dalje malo, prilično otvoreno i zaduženo tržište koje ovisi o regiji.

Sve tri točke nove strategije za Lider je prokomentirao zamjenik direktora EBRD-a zadužen za strategiju Peter Sandfey. Ističe da je u novoj strategiji za Hrvatsku još veći naglasak stavljen na razvoj privatnog sektora koji će morati biti u središtu oporavka domaćega gospodarstva. Upravo zbog toga EBRD će intenzivirati napore u potpori korporativnom sektoru i u pomoći kompanijama kako bi što prije savladale izazove jedinstvenog europskog tržišta.

Velik naglasak u strategiji stavljen je i na što bolje povlačenje novca iz fondova Europske unije: – Idućih godina najbolje ćemo vidjeti je li Hrvatska dovoljno naučila iz iskustava drugih zemalja u regiji. EBRD će i dalje biti blizak partner hrvatskoj vladi i Europskoj uniji, jer u nekim sektorima još postoje važni tranzicijski izazovi te se novac Europske unije može uspješno pomiješati s novcem EBRD-a – istaknuo je Sandfey.

Kad je riječ o postizanju održivoga gospodarskog rasta, u EBRD-u smatraju da nas čeka još važna reformska agenda. Restrukturiranje i komercijalizacija javnih kompanija jedan su od segmenta u kojima će EBRD biti blisko uključen, pomažući na osnovi dugogodišnjeg iskustva stečenog u drugim zemljama. Istodobno, EBRD pritiskat će Vladu da se požuri s uvođenjem reformi koje bi pospješile poslovno okružje. Jedna od najvažnijih reformi u tom području jest ona radnog zakonodavstva.

Hrvatsko gospodarstvo ima velik potencijal u brojnim sektorima. Tu na prvo mjesto stavljam proizvodnju, poljoprivredu i turizam, no sve će te potencijale biti teško ispuniti u trenutačnoj globalnoj gospodarskoj klimi – zaključio je Sandfey. EBRD, koji ove godine očekuje da će hrvatski BDP pasti 0,3 posto, a 2014. rasti čak 1,9 posto, ne li bi se pohvaliti neke sektore domaće ekonomije. Tako, primjerice, ističe da je financijski sektor vrlo napredan, no nikako ne mogu prijeći preko toga da je uloga države u gospodarstvu i dalje prevelika. Jednako tako, novom strategijom poručuju da nedostaju reforme državne uprave, poput organizacije i zemljišnih i vlasničkih knjiga. Da su neke od tih reformi već provedene, tj. prije pristupanja EU, Hrvatska bi lakše dobila 11,2 milijarde eura koje je čekaju u fondovima EU, a dostupnost tog novca uvelike ovisi o spremnosti javne uprave.

Glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić također smatra da će u prvotnom razdoblju Hrvatska imati određenih teškoća s iskorištavanjem sredstava EU. Naime, iskustva povlačenja novca iz Unijinih fondova pokazala su da je potrebno određeno vrijeme da bi se ojačali kapaciteti javne uprave. Treba naglasiti da će izostanak reforme lokalne samouprave te i dalje velik broj lokalnih jedinica, s relativno malo stanovnika i slabe financijske pozicije, nepovoljno utjecati na sposobnost Hrvatske da efikasnije iskoristi dostupna sredstva iz fondova EU. Nadalje, upravo zbog nezavidna stanja proračuna lokalnih jedinica postavlja se i pitanje sufinanciranja navedenih projekata, što bi također moglo ograničiti mogućnost iskorištavanja novca EU u nešto kraćem roku – tvrdi Šantić.

Stoga predlaže uspostavu prstena regionalnih razvojnih agencija koje bi pokrivale šire područje od jedne županije (što je dosadašnja praksa) te jasno definiranje područja njihova rada i financiranja. Takva organizacija mogla bi ublažiti negativne utjecaje prevelikog broja lokalnih jedinica na financiranje iz fondova. Također, jedinice lokalne uprave mogle bi razmisliti i o zajedničkom izdanju municipalnih obveznica, čija bi se sredstva iskoristila za sufinanciranje projekata, kako bi veličinom izdanja bile zanimljive i velikim institucionalnim ulagačima, primjerice mirovinskih fondovima. Potencijal ulaganja mirovinskih fondova uskoro bi mogao biti slobodniji ako im Vlada dopusti ulaganja u pojedina društva do 20 posto temeljnog kapitala te ako im dopusti ulaganja u iznosu od tri milijarde kuna bez ograničenja vlasništva. Treba napomenuti da mirovinci raspolažu s oko 55 milijardi kuna.

Zadnja točka strategije, reforma javnog sektora i poduzeća, mogla bi biti najtvrdi orah za Vladu. EBRD se kune u blisku suradnju u tom pogledu jer bi upravo napredak u reformi infrastrukturnih tvrtki pomogao u postizanju prve točke – održivoga gospodarskog rasta.

Kada govorimo o javnom sektoru u Hrvatskoj, u obzir treba uzeti sljedeće: niska efikasnost javnog sektora negativno utječe na razinu aktivnosti u cjelokupnom gospodarstvu visokim poreznim opterećenjem te visokim administrativnim barijerama. Nadalje, i dalje imamo iznimno visoku ulogu javnog sektora u gospodarstvu, što znači da njegova niska efikasnost smanjuje konkurentnost cjelokupnoga gospodarstva. Također, ako se ne provedu reforme u javnom sektoru, postavlja se i pitanje održivosti javnih financija u dugom roku, ali i mogućnosti ulaganja u, primjerice, obrazovni sustav, što bi trebalo povećati dugoročni potencijalni rast BDP-a – kaže Šantić.

Zbog svega navedenog nužno je ubrzanje procesa restrukturiranja ‘svega što je javno’. Naime, ulaskom u EU može se očekivati i ubrzanje liberalizacije tržišta i povećanje konkurencije. Većina poduzeća u javnom sektoru, poput Hrvatskih željeznica ili HEP-a, još je daleko od položaja u kojem bi se mogla ravnopravno boriti s europskom konkurencijom, dok je njihova niska efikasnost dodatno opterećenje poduzetnicima u obliku nekonkurentnih cijena dobara i usluga te još poprilično velikog broja parafiskalnih nameta.

Ohrabruje pak što je EBRD svoju strategiju odmah podupro i faktorom bez kojeg nijedna ekonomska strategija ne uspijeva – novcem. Naime, ovog tjedna EBRD sa Zagrebačkom bankom potpisuje novu kreditnu liniju za potporu privatnog sektora i energetske učinkovitosti, a u Zagrebu stiže i šef EBRD-a Sir Suma Chakrabarti. Već idući tjedan u Splitu EBRD s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj potpisuje novi ugovor o kreditu s Europskom investicijskom bankom u iznosu od 250 milijuna eura. Do sada je EBRD u Hrvatsku uložio u više od 150 projekta vrijednih 2,75 milijardi eura, zbog čega si može uzeti za pravo da traži reforme. Iako se s njima debelo kasni, još nije prekasno – ni za reforme ni za kapitaliziranje domaćih komparativnih prednosti u sektorima poput turizma. Osim turizma, povoljan geografski položaj nakon ulaska u EU daje perspektivu transportu i nizu drugih perspektivnih sektora, poput poljoprivrede koja još nedovoljno gleda prema Zapadu i na tamošnja tržišta plasira proizvode koji su traženi. Nova strategija EBRD-a realan je dokument i bila bi šteta da uz manjak domaćeg entuzijazma postane još samo jedna puka lista neostvarenih želja.