Proizvodimo toliko liftova na godinu – realan je Andrijanić. U proizvodnji se, izuzev sajli, upotrebljavaju hrvatski proizvodi. Projekt za svaki lift radi riječka kompanija Rijekaprojekt Koning Rijeka, a u proizvodnju su uključeni i 3. maj-Tibo iz Matulja, sesvetski Bajkmont, P.E.O iz Zagreba te Vuklanova iz Rijeke. Posebno je važna suradnja sa zagrebačkim Fakultetom elektronike i računarstva, jer oni su zaduženi za programiranje glavnog računala.
Pokušavamo što više uključiti domaće kooperante da bismo od tog projekta svi bili na dobitku. Posebno smo ponosni na suradnju s FER-om jer njihov je računalni program lagan za upravljanje i mogu se prilagoditi zahtjevima investitora. Naši proizvodi prepoznali u inozemstvu te ćemo u rujnu postaviti svoj prvi lift izvan Hrvatske, u francuskoj Nici – pohvalio se Andrijanić.
Budući da još uvijek nisu dovoljno veliki da bi liftove isporučivali u daleke krajeve, odlučili su se za partnerstvo s njemačkom kompanijom Sesitecom, vodećim proizvođačem liftova u svijetu. Za njih proizvode komponente koje Sesitec ugrađuje u svoje liftove, ponajprije stupove.
U prvih šest mjeseci izveli smo 200 tona stupova za njihove liftove. To nam je jednostavnije nego da se kandidiramo za gradnju liftova u dalekim krajevima kao što su Tajland, Indonezija, Australija ili Karipsko otočje. Nemamo logistiku iako smo cjenovno konkurentni, a kada prodajemo, želimo biti maksimalno dostupni zbog eventualnih kvarova ili hitnih popravaka – ističe Andrijanić.
Kod liftova u prvih dvije do tri godine nema potrebe za većim servisima, a sustav je napravljen tako da je sigurnost vozača na prvom mjestu. U prvim godinama investitori će za redovno održavanje potrošiti oko 20 do 30 tisuća kuna, a kada se na to doda trošak struje, omjer uloženog i dobivenog povoljan je.
Lift na zagrebačkom Jarunu ima maksimalni kapacitet od nešto više od 300 ljudi po satu, a može raditi od ranog jutra pa sve dok se vidi. Kada to pomnožite s mjesecima koliko može raditi, dobijete čistu računnicu. S relativno niskim troškovima investicije i održavanja to je idealan stvar za produljenje sezone na obali – smatra Andrijanić.
Protekljih tjedana obilazio je Hrvatsku istražujući gdje bi se na Jadranu mogli graditi novi wakeparkovi. Iako je u planu bilo 14 lokacija, u prvi plan iskočili su Umag i Šibenik.
Kada tražimo gdje bismo mogli graditi wakepark, osim pogodnog terena, gledamo i okruženje. Zbog toga je idealno mjesto poput Solarisa, gdje bi park dodatno obogatio ponudu. Naši parkovi nemaju problema s valovima, vjetrom i soli te su pogodni i za postavljanje na moru, a ne samo na jezerima – istaknuo je prednost wakeparka Andrijanić.
