Kad se radio plan puta za moto-putovanje po Rumunjskoj i Bugarskoj, rute su očrtavane s dozom gorčine jer nas je ove godine put trebao voditi tri tjedna po Španjolskoj i Portugalu, što je ispalilo iznad naših mogućnosti. Stoga smo ovoj alternativi dali pečat recesije avanture. 12 dana dijelila sam sjedište Suzukijevoj V-stromu sa svojim partnerom Markom Nemethom, voda puta bio je Neven Dogan na svojoj Yamaha, pa se, uz Markovog brata Juru na Kawasakiju, posložila ista postava bajkera koja je prije dvije godine na dva kotača obilazila Češku, Poljsku i Slovačku. S kime god sam prije puta razgovarala, nailazila bih na ista pitanja: “Zašto, pobogu, Rumunjska i Bugarska?” Upozoravali su me na grozno stanje u tim zemljama, napominjali da se pazimo krada, rupa na cestama i Roma. No, sve to je zvučalo nevažno naspram glavnog cilja: odvoziti Transalpinu i Transfagarasan na Karpatima – za motoriste dvije najbolje ceste na svijetu. Sa spakiranim predrasudama, tri kofera i “tank torbom”, Marko i ja stizali smo Juru i Nevena koji su dan ranije krenuli u Budimpeštu, sredinom lipnja kad su svi turisti bježali iz grada radi poplava. Sudeći prema njihovim fotografijama, život se u mađarskoj prijestolnici odvijao pod vodom iz koje su virili prometni znakovi, drveće i šetnica.
Dolje predrasude!
Poučena iskustvom i muškim kritikama s prošlog moto-putovanja, umjesto pet kila kozmetike ponijela sam kilogram i pol (živjela mini pakiranja) i stisnula u mali bočni kofer svu odjeću. Zamolila sam svoju stražnjicu da bude milostiva jer nas je prvi dan čekalo 630 kilometara autoceste da stignemo svoje suputnike. Iz malog opskurnog bara u kojem mađarski “penzići” ispunjavaju kladioničarske listiće tri motora krenula su prema rumunjskoj granici i našem prvom prenoćištu, gradu Oradea, smještenom na samoj granici s Mađarskom. Niti na jednoj destinaciji koja je bila predviđena planom puta nismo unaprijed rezervirali smještaj, nego smo „po bajkerski“ ležaj tražili sa zalazom.
Prvi uspon bio je gadan, no energija kojom pršti krajolik navela nas je da skačemo od sreće kao mala djeca.
