U skupini se u pravilu mnogo lakše snalaze djeca koja imaju braću i sestre, za razliku od jedinaca naviknutih da se ‘svijet vrti oko njih’. Ljetni kampovi nemaju standard luksuznih hotela pa je djetetu, ako naviklo na takvo što, nužno predočiti što ga čeka. Dobro je da iskusi, primjerice, spavanje u hostelu u četverokretnoj sobi i donosi odluke zajedno sa svojih desetak vršnjaka umjesto da mu roditelji odmah ispunjavaju svaku želju.
Radi se o ozbiljnim ‘sitnicama’ koje djetetu, nespremnom na sedmodnevni život s nepoznatim vršnjacima, može ljetovanje pretvoriti u noćnu moru. Dijete može nekim ponašanjem pokazivati značajnu zrelost u odnosu na svoju dob, dok u drugom slučaju može posve zakazati. To što je odlično u školi i izvršava obveze na vrijeme i bez ičije pomoći ne znači da ga treba prinudno poslati u ljetni kamp. Možda je individualac koji se teško uklapa među druge, a ljetni kamp zapravo je utemeljen po načelu ‘prosječne mase’ kojoj je zabava primarna.
Uklapa li se dijete lako u okolinu, ako i ne bude potpuno zadovoljno uvjetima, pogotovo ako su ispod standarda njegove obitelji, ugodno društvo, razbribiga i novi poticaji učinit će mu ljetovanje nezaboravnim. Zbog toga roditelj mora biti upoznat s uvjetima u ljetnom kampu, pravilima ponašanja i sadržajima koji se nude, te obavijestiti dijete o tome koliko će se njegov život u tih tjedan dana samostalnog odmora razlikovati od onoga u obiteljskom domu ili kad ljetuje s obitelji.
