Kreiranje je ples između zadanog i slobodnog

Malo je modnih brendova koji su svoje ime tako čvrsto ugradili u modnu scenu nekog prostora, kao što je to uspjelo Nataši Mihaljčišin i Martini Vrdoljak Ranilović, modnim dizajnericama iz Zagreba, poznatijima pod imenom brenda I–GLE. Kao studio postoje od 1997. godine i već su prvim kreacijama izazvali pravu pomamu Zagrepčanki koje su u njihovim odjevnim vizijama napokon pronašle autentičan, urban i sofisticiran look u kojemu su se jednako dobro mogle osjećati na poslu, ali i na svečanim koktelima uz dame odjevene po najvišim cijenama u inozemnim buticima slavnih brendova. No, ono što je još fascinantnije, I–GLE ni nakon 16 godina stvaranja i kreiranja nisu izgubile ‘ono nešto’ po čemu se njihove kreacije izdvajaju u masi: sposobnost inoviranja i fasciniranja svih koji vole umjetnost i modu. To je tim zanimljivije jer I–GLE imaju samo jedan zagrebački prodajni prostor, ne skakući za svakom promotivnom prilikom koja se nudi, te i dalje ne pristaju na modni biznis koji se mjeri velikim brojem stvorenih i prodanih komada. Ovogodišnju kolekciju dvojca I–GLE karakteriziraju čiste forme, pamučni materijali, bijeli ili obojeni u crno ili plavo. Kao odjevni komad ljeta 2013. ovaj dizajnerski i prijateljski duet sugerira tunike koje se mogu nositi preko hlača, sukni ili samostalno.

Nakon 16 godina djelovanja, jeste li razmišljali o širenju poslovanja i brenda? – Nataša: Naša je filozofija mala ‘nišna’ proizvodnja odjeće. Malo, ali posebno. Uostalom, tržište masovne proizvodnje danas je presnažno i preveliko, stoga nastavljamo poslovanje kao i do sada. – Martina: Kroz sve ove godine uspjeli smo stvoriti jedan stabilan i čvrst krug klijenata koji žele biti drugačiji i koji su to spremni platiti. No, nije tu riječ o elitizmu ili snobizmu, naši modeli pripadaju višem cjenovnom rangu jer su rezultat mnogo sati rada, promišljanja, istraživanja, eksperimenta i kreativnosti, a osim toga riječ je o kvalitetnim materijalima i dodacima koje, k tome, često znamo još dorađivati i tretirati raznim tehnikama da dobiju željenu kakvoću, izdržljivost i slično.

No, koliko je poznato, pokušavale ste se probiti na inozemno tržište. – Martina: Da, imale smo nekoliko neslavnih pokusa koji mi se danas pak čine kao spasonosni. Prije nekoliko godina do nas su došli agenti iz SAD–a i Velike Britanije, ali zbog recesije kod njih i kod nas na neko smo vrijeme odustale od tih pokušaja jer iziskuju vrijeme i velike troškove. Zbog toga barem nismo u jeku krize ušle u nepovoljne kredite koji bi nas danas sigurno financijski ugušili. Ironicno je, ali spasile su nas banke svojom politikom ‘nedavanja’ razvojnih, poduzetničkih kredita, iako imamo ime, uredne financije i poslovanje.

Što biste izdvojile kao neku svoju konstantu svih ovih godina i što je bilo presudno za ovako kontinuiran opstanak na vrhu hrvatske mode? – Nataša: Kao prvo, to što nismo bile poslovno pohlepane, već smo od početka prije svega kreatorice i dizajnerice. Upravo je to ono što nas pokreće. Obje zapravo zaziremo od neizostavnih financijskih strana posla, pa smo zato zaposile ženu koja nam pomaže. Martinin i moj svijet su tkanine, krojenje, šivanje i naše četiri zaposlenice. – Martina: Od prvog dana najvažnije nam je da imamo svoju slobodu odnosno spontan kreativan izraz, jer to je model u kojem obje najbolje funkcioniramo. Uostalom, za naš uspjeh najzaslužnija je činjenica da smo svih ovih godina vrijedne i da se stalno educiramo.

Koliko su trendovi važni? Opterećuju li ili olakšavaju vaš rad? – Martina: Ne možeš ih potpuno ignorirati jer nas se kao dizajnerica dotiču. Oni nisu nužno loši jer…