Nastavak s prethodne stranice

Ljetna kiša (Summer rain) – izmiksane maline, sok od grejpfa, sok od ananasa, šerbet (ukuhanj sirup) od naranče, limunada.

Ljubičasta krava – sladoled od vanilije i sok od crvenog grožđa. Ovisno o omjeru, poslužuje se sa slamkom ili sa žlicom.

Sigurni seks na plaži (Safe sex on the beach) – sok od brusnice, grejpfa i breskve, uz višnju kao ukras. Siguran je jer nema votke kao u originalu.

Djevičanska pina colada (Virgin pina colada) – sok od ananasa, kokosovo mlijeko, led. Djevičanstvo mu osigurava izostanak ruma.

Luda Jana (Crazy Janie) – U originalu je šampanjac (zato je valjda luda), a u bezalkoholnom je koktelu Sprite, sok od naranče i grejpfa, te grenadine sirup.

U njegovoj se knjizi prvi put spominje i ‘martinez’, kako je on nazivao kralja koktela koji danas poznajemo kao martini. Ovu mješavinu džina i vermuta s par kapi limuna i maslinom, pod imenom The Martine, opisao je 1872. drugi važni američki koktel-majstor Harry Johnson u knjizi “Priručnik za barmene”. Martini je tijekom prošlog stoljeća mijenjao recepturu. Isprva je odnos džina i vermuta počeo s “po-la-pola”, a završio s čak 50 naprama 1 u korist džina. James Bond proslavio je votku-martini i narudžbu “shaken, not stirred”, odnosno “pro-mučkan, ne promiješan”. Puritanci u koktelskoj industriji ipak tvrde kako martini ne treba mučkati nego ga samo lagano promiješati kako bi se u čaši odvojeno vidjele rjeda žestica i gušće aromatizirano vino.

U povijesti koktela posebno mjesto zauzima katalonski emigrant na Kubu, Constantino Ribalaigua Vert. On je od 1918. u Havani držao restoran Floridita u koji je zalazio i Ernest Hemingway. Constante, kako su odmilja zvali vlasnika, osmislio je kako koktele rashladiti ledom, a da ih voda ne razblazi. On bi sastojke koktela prelio preko drobljenog leda, ali bi gotov koktel prije posluživanja procijedio pa u čaši više ne bi bilo komadića leda koji bi se mogli rastopiti. Pravi kokteli moraju sadržavati alkohol pa se dijele, prema osnovnom piću, na one s rumom, džinom, votkom, viskijem i tekilom. Apsint, to piće u kojemu su uživali Vincent van Gogh, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec…, kao baza koktela ne spominje se često jer je ponegdje još uvijek zabranjen, no mnogi ga koriste. U vinskim zemljama česti su.

Marin Nekić, vodeći hrvatski majstor za koktele, osmislio je i hrvatski nacionalni koktel – cocktail. Riječ je o mješavini hrvatskih proizvoda – zadarskog likera od višanja, tj. maraskina, soka od višanja, svježeg limunovog soka, ušećene narančine kore arancina koje cocktailu daju jedinstveni okus te samih višanja kao dekoracije. U visoku čašu nariba se malo kore od svježe naranče, potom ubaci drobljeni led pa 5 centilitara maraskina, 3 centilitra svježe iscijedenog soka od limuna i 3 centilitra soka od višanja. Sve se lagano promiješa žlicom i ukrasi arancinima te višnjama.