Petar Pripuz, suvlasnik i predsjednik Uprave C.I.O.S.-a

Sudeći prema prodajnim brojkama u posljednje dvije godine, segment crossover vozila postao je najbrže rastuća grana autoindustrije. Njihova multifunkcionalnost, komfor u putničkoj kabini, atraktivan izgled, odlične performanse na cesti i još mnogo drugih kriterija očito su postali veliki mamac kupcima, bez obzira o kojem se tržištu radilo. Tijekom 70–ih godina, kada nisu postojala crossover niti SUV vozila, velike obitelji nisu imale previše opcija. Tada su na tržištu dominirale karavanske izvedbe koje su predstavljale idealno prijevozno sredstvo obiteljskih kupaca. No, desetak godina kasnije, karavani su izgubili prvotni sjaj, a glavnu ulogu preuzeli su monovolumeni koji su u ogromnim vozačkim kabinama nudili raskošan prostor, pa su ih mnogi zvali ‘hotelskim sobama na četiri kotača’. Premda se tada činilo da će monovolumeni ostati vječni favoriti obiteljskih, ali i mnogih drugih kupaca kojima su funkcionalnost, prostranosti i komfor u interijeru prioritet, na tržište su stigla SUV vozila koja su postala trenutačni hit na tržištu. Aduti SUV vozila bili su slični monovolumenskim, no vidljivo atraktivniji dizajn te, prije svega, osjetno naprednije vozne karakteristike dvojbu o kupnji često su odvukle u korist SUV–ova.

Budući da je trend popularnosti monovolumenskih, SUV ili terenskih vozila jačao iz godine u godinu, autoindustrija se pobrinula da pronađe nišu koja bi ponudila još kvalitetnije rješenje između navedenih segmenata vozila. Ta niša ispunjena je takozvanim crossover vozilima koja su u posljednje dvije godine bacila veliku sjenu na monovolumene, SUV, pa čak i na terenska vozila. Iako je zbog osjetno manjih dimenzija nezahvalno uspoređivati crossover vozila s, primjerice, terenskima, kvalitetne poput vrhunskog dizajna, prostranosti putničke kabine i potrošnje na razini standardnog automobila daju im pravo čak i za takve usporedbe. Jedan od pionira crossover klase je Nissanov model Juke koji je ostvario planetarni uspjeh i doslovno pokorio tržište. Njegova očito dobitna kombinacija spaja tri svijeta: dinamični dizajn i položaj sjedenja predstavlja SUV klasu, prostranost u kabini je na razini monovolumena, a ponašanje na cesti i agilnost u vožnji kupcima nudi osjećaj osobnog automobila.

U regiji imamo jedinstvenu mrežu od 80 reciklažnih centara. Nakon prodaje Adria čelika na lokaciji bivše Željezare Split zadržali smo 35 tisuća četvornih metara i upravo je u tijeku gradnja novoga reciklažnog centra koji će, prije svega, poslužiti za skupljanje i obradu otpada iz južne Hrvatske te istodobno sudjelovati u pripremi sirovine za Adria čelik. Završetak očekujemo do listopada, onda će biti pokrivena gotovo cijela Hrvatska. Ostao je Zadar, gdje smo kupili 15 tisuća četvornih metara, dobili sve dozvole i počeli graditi.

Gdje god smo se pojavili kao investitor, nismo imali problema. Problem je birokracija i zbog nje je realizacija dulja. Da, 37 milijuna eura kredita koji je odobrila Svjetska banka IFC bilo nam je izvrsna referencija jer ga je teško dobiti. Prošli smo detaljno dubinsko snimanje, financijsko, ekološko i socijalno. Imamo stabilne tržišne položaje, pa taj kredit služi za nova ulaganja. Zasad smo povukli 20 milijuna eura, a ostatak ćemo bude li nam zatrebalo za neku akviziciju.

‘Koketiranje’ nije uspjelo, ali ne odustajemo. Slična, osim što je u Hrvatskoj zakonska regulativa u skladu s EU, a i mi sami odavno poslujemo prema najvišim standardima. Olakšan nam je izvoz otpadnog bakra ili obojenih metala. Hrvatska nema ljevaonicu obojenih metala i, nažalost, obojeni metali koje mi proizvedemo završavaju u izvozu, osim aluminija koji se rabi u našoj ljevaonici u Sisku. Kad je riječ o ostalome, mi smo još od 2006. dio Europe.

Prije svega, da će institucije bolje nadzirati sve koji se ne ponašaju u skladu sa zakonom. Godinama smo upozoravali na to da pojedinci ne rade u skladu sa zakonom i da otpad preuzimaju oni koji nisu za to ovlašteni i nemaju koncesije. Nije bilo mnogo učinka, no vjerujem da će se to sada promijeniti i da će nakon donošenja novoga Zakona o otpadu nestati velik dio sive ekonomije.

Mogli smo davati svoje primjedbe, ali više putem HGK; neki su komentari prihvaćeni. Nažalost, kao vodeća kompanija u branši nismo imali mnogo mogućnosti utjecati na Nacrt zakona o održivom gospodarenju otpadom. Da, pogotovo ulaganja u komunalni sektor jer je komunalni otpad sfera na kojoj se nije mnogo radilo. Još 90-ak posto komunalnog otpada završava na odlagalištima, to je nedopustivo! Većina komunalnih tvrtki nije restrukturirana, a neispunjenje ciljeva na koje se Hrvatska obvezala EU znači plaćanje velikih penala. Italija je plaćala čak 200 tisuća eura na dan samo zbog jednoga nezatvorenog odlagališta, Poljska 65 tisuća eura.

U ovom trenutku nije jer komunalne tvrtke nemaju pogone za obradu komunalnog otpada prije nego što se otpad odloži na odlagalište. Inače, obrađuje se u pogonima sličnima onom u Varaždinu. Vjerujem da Hrvatska, ako naš pogon proradi punim kapacitetom, može smanjiti količinu biorazgradivog otpada koji se odlaže za više od 100 tisuća tona, što je oko 15 posto od ukupne količine komunalnog otpada.

Taj bi problem mogao riješiti novi Zakon o otpadu prema kojem jedinice lokalne samouprave imaju obvezu omogućiti odvojeno skupljanje otpada. Čak se može dogoditi ono što se sada događa u Njemačkoj, koja je prekapacitirana spalionicama i nedostaje joj otpada. Ondje su došli na ideju da počnu otkopavati stara odlagališta biorazgradivog otpada i upotrebljavati ga kao gorivo za te spalnice. Procjenjuje se da je na starim odlagalištima koje su Njemci prije 40 ili više godina zatrpalavali jednako kao Hrvati vrijednost od 60 milijardi eura. Može se dogoditi da u budućnosti počnu otkopavati i Jakuševac, no u vezi s tim javljaju se ‘zeleni’, koji tvrde da bi to donijelo više ekološke štete nego koristi.

Ova ili bilo koja vlada mora osmisliti strategiju razvoja. Možda u Hrvatskoj nećemo moći proizvoditi Mercedes, ali moramo iskoristiti komparativne prednosti koje nam je priroda dala. Nacionalni je interes u proizvodnji i stvaranju novih vrijednosti. Mora se stvoriti ozračje da se preferira domaći proizvod. Na natječajima u EU prolaznost je nacionalnih dobavljača 95 posto. Populistička politika koja se vodila posljednjih 20 godina dodvoravala se biračkom tijelu, primjerice jeftinijom električnom energijom za kućanstva, a istodobno je gospodarstvo plaćalo mnogo skuplju struju. Danas je gospodarstvo uništeno, a građani koji su imali jeftinu struju nemaju gdje raditi. U Hrvatskoj se mora uvesti promjena koja će omogućiti onima koji su sposobni da dođu do izražaja, a ne da podobni dobivaju ono što ne zaslužuju i da budu kimavci, oni koji samo kimaju glavom jer to netko od njih očekuje po političkoj liniji.