U 30-ima se malo teže nosim sama sa sobom nego li u 20-ima, ali pokušavam pomiriti želje i ciljeve s mogućnostima. Volim sve analizirati, što me često dovodi do ludila. Slučajno radim na televiziji, a ne kao pjevačica, glumica ili netko tko živi od pojavljivanja u medijima. Ako reći da sam s godinama naučila uzeti najbolje od jednog i drugog; medije koristim kad mislim da nešto vrijedi reći, pokazati ili promovirati, ovo ostalo samo je nužno zlo.
-
Da ste danas maturantica, biste li odabrali neke druge studije, odnosno profesionalno usmjerenje? – Sumnjam da bi me zanimalo nešto drugo osim novinarstva i sociologije, ja sam uistinu oduvijek željela studirati upravo to, ali nikad neću prežaliti što nisam nastavila studij negdje vani. Iskreno, zavidim svim 20-godišnjacima koji će sada u EU imati mogućnost iskusiti studiranje na brojnim fakultetima u gradovima diljem Europe. Mislim da je to najbolje što se studentu iz Hrvatske može dogoditi.
-
Kada ste počeli formirati svoj stil odijevanja? Rekli ste jednom da ste se u ranoj mladosti, zbog visine, znali loše osjećati među vršnjacima. Je li to bio motiv ili nešto drugo? – Mama Marica kriva je za sve. Kad sam bila mala, naš je ritual subotom bio odlazak na plac, pa na špicu i u razgledavanje lijepih izloga. Od nje sam naslijedila smisao za lijepo, a stil je došao kasnije, valjda sam od sebe. Puno sam manje opterećena odijevanjem nego možda mediji misle, a moje raspoloženje kreira moje modne odabire. Dobro se osjećam u svojoj koži, u svakom slučaju puno bolje nego kad sam bila najviša tinejdžerica u razredu, pa mislim da je to razlog što onda drugi primijete i moje odjevne kombinacije i izgled. No, moram i paziti jer sam iskusila što znači kada te fotografiji uhvate posve nespremnu u privatnoj, ležernoj situaciji u kojoj ne očekuješ da te itko vidi, a kamo li snima.
