sebi i obiteljima osigura koliko-toliko pristojna primanja. Nitko od njih nije imao poslovnih iskustava ili konkurentne vještine i sofisticirana znanja, ali računali su na vlastitu tvrdoglavost i snalažljivost te na osjećaj da se isplati istražiti na tada novo i rastuće tržište tonera za pisače i servisiranja pisača.
Točno 1. rujna 1994. godine osnovali smo tvrtku Reton, što dobro pamtim jer mi se tada rodila i prva kćerka. No sva trojica smo i u Zini radili kao tehničari, a ja sam i u prijašnjoj tvrtki Eurusu kao elektroničar stalno bio u kontaktu s raznim uređajima, pa i računalima. Manje- više kao i moji partneri, učio sam u hodu sastavljajući i rastavljajući sve što je bilo u kvaru, jer u to vrijeme od tehničkog osoblja i informatičara očekivalo se da znaju popraviti svaki uređaj – prisjeća se Puljić, 1969. godine rođen u Varešu, koji je 1990. godine doselio u Hrvatsku.
Skok u nepoznato Tih 90-ih godina uredi se opremaju sa sve više računala, faks-uređaja i pisača, ali na tržištu nije bilo dovoljno onih koji ih znaju održavati, kao ni tvrtki koje bi konkurencijom snizavale cijene izrazito skupih tonera. U svojim smo prijašnjim tvrtkama sva trojica bili prisiljeni svladati ponešto o svemu, jer svakog smo dana izvlačili neki zaglavljeni papir iz stroja ili mijenjali ispražnjene tonere. Stoga smo u skladištu čitajući uputstva rastavljali i sastavljali pisače, otkrivali kako mijenjati ili dopunjavati tonere, čistili stroj kada bi iz tonera iscurilo crnilo. Tako smo s vremenom shvatili da imamo znanje koje postaje sve konkurentnije – prisjeća se Puljić i naglašava da su skočili u nepoznato s vrlo skromnim iznosom od 20-ak tisuća kuna.
Do tada je Puljić svojom ‘bosanskom’ simpatičnošću i otvorenošću već upoznao pola grada dolazeći u razne urede i odnoseći njihove pisače na popravak i izmjenu tonera, a mnogi su od njih znajući da je još k tome i pouzdan bez problema dali priliku i poduzetničkom projektu koji je pokrenuo s partnerima. Riječ je o vodećim osiguravateljskim tvrtkama, u koje su ušli odmah sredinom 90-ih, a najveća odskočna daska pružila im se kad je UNPROFOR od njih naučio punjenje 400 praznih tonera. U početku su punjenje naručili od jedne slovenske tvrtke, ali malo-pomalo i sami su pronašli jednoga svjetskog dobavljača i upustili se u proizvodnju i prodaju takvih cjenovno mnogo povoljnijih punjenja.
Kako je nastao Onyx – Original, dakle kaseta i originalno toner-punjenje i danas su mnogo bolji, a kamoli onda, ali cjenovna razlika za mnoge je tvrtke bila prevelika. I najbolje naknadno punjenje nema trajnost i boju originala, ali bilo je više od 50 posto povoljnije. No morali smo pronaći kvalitetnog dobavljača praha za tonere jer loš repromaterijal može oštetiti pisače, našli smo ga u SCC-u (Static Control Components). S njihovim prahom i našim znanjem uspjeli smo stvoriti naš brend tonera Onyx, koji proizvodimo u pogonu na Prilesu – kaže Puljić, dodajući da je bio iznenađen koliko ga se ljudi kojima je donosio repromaterijal rado sjetilo čak i kada su mijenjali radna mjesta.
Do 2000. godine Reton je stoga u svom portfelju već imao tvrtke poput Coca-Cole, Basler i Jadraskog osiguranja i neke od vodećih banaka. No direktori nisu sjedili u svojim uredima, već su sva trojica išli na dostave, nosili pisače na popravak, radili u pogonu jer Reton je tvrtka koja nikad nije imala agresivan, već vrlo postupan rast. Do 2006. godine nismo ušli ni u jedan minus, nismo dizali kredite već zaradu vraćali u tvrtku, a sebi isplaćivali sasvim pristojne plaće. No tada je počelo razdoblje razbavljavanja novcem i naši su nam klijenti doslovce nudili odgođu plaćanja. I to nam je bila jedina ozbiljna pogreška. Ušli smo u taj lanac odgoda i odjednom je i naš dug prema dobavljačima počeo rasti. Srećom, brzo smo se osvijestili, a pritom je krenulo i zlatno doba kladionica, koje su trebale ispis rezultata. To nas je spasilo, ali 2006. godine Zoran, Bruno i ja odlučili smo jasnije podijeliti uloge i ne dopustiti više ulazak u dugove. Moji partneri prepustili su meni vođenje poslovanja, a ponajviše sve kontakte prema klijentima, odnosno lidersku poziciju prema van, a među sobom smo ravnopravni kada je riječ o važnim odlukama – naglašava.