Poslovne škole

A bijelu je koktel-haljinu od šifon-svile nosila Elizabeth Taylor u ‘Mački na vrućem limenom krovu’ (1958.). Mnoge Amerikanke to su zatim odlučile slijediti, čak i Liz, naravno, motor i motociklistička banda. Zbog prikaza buntovništva i nasilja u Velikoj Britaniji film je bio zabranjen 14 godina, ali bez tog stila rock&roll ne bi bio ono što je. San o 50-ima Olivia Newton-John i John Travolta oživjeli su u ‘Briljantini’ (1978.). Crne kožnate jakne, traperice, tenisice, veste, široke ili uske duge suke te na kraju dramatična promjena izgleda s vrtoglavim potpeticama i tajicama. Film ni danas ne gubi privlačnost, a Travolta je zabljesnuo i u ‘Groznici subotnje večeri’ (1977.). Disko nakon toga postaje mainstream, a Travoltin ples u muškim cipelama s potpeticama i poliester-skim odijelom legendarni.

Baš kao i ples Ume Thurman u ‘Paklenom šundu’ (1994.), u kojem je, usput, također glumio Travolta. Bob-frizura, bijela košulja, crne hlače do gležnja i cigareta učinili su svoje. Zanimljivo je da kostimografinja glumica visokoj 182 centimetra nije mogla naći dovoljno duge hlače, ali skraćene za još pet centimetara, efektivno su upotrijebljene dojam. ‘Psi iz rezervoara’ (1992.), još jedan film Quentin Tarantina, ustoličili su pak muški gangsterski izgled s bijelim košuljama i jeftinim crnim odijelima. Tom crno-bijelom nizu pridružuje se Marlene Dietrich u smokingu iz filma ‘Morocco’ (1930.). Androgini stil Dietrich je uvela mnogo prije nego što je 1966. Yves Saint-Laurent napravio svoje poznato žensko odijelo.

Među najvećima je i ‘Veliki Gatsby’ (1974.) s Mijom Farrow i Robertom Redfordom zbog popularizacije ‘casual’ odjeće za oba spola, no glumci su nosili i klasičnu odjeću bogatoga istočnoameričkog stila koja se ne nosi svaki dan. Ne može se zanemariti ni utjecaj ‘Američkog žigola’ (1980) na modu. Pogotovo zato što je odjednom proslavio Richarda Gerea i talijanskog dizajnera Giorgia Armanija, koji u Americi do tada nije bio baš poznat. Izgled Darryl Hannah u ‘Istrebljivaču’ (1982.) pak miješa staro s futurizmom u okružju distopije. Taj spoj koji se proteže filmom dao je potrebnu dubinu, a ‘Flashdance’ (1983.) u prvi je plan stvorio vježbanje i pripadajuću mu sportsku odjeću. Malo se tko sjeća da ju je u filmu po-najprije nosila glavna glumica Jennifer Beals. ‘Korak do slave’ (2000.) s Kate Hudson miješa rokerski i hipijevski stil, nosiv i danas. Pomalo zabrinjavajuće djeluje izgled Jodie Foster u ‘Taksistu’ (1976.) maloljetnica u kratkim hlačicama, halterima, visokim potpeticama i šeširima sa širokim obodom ipak je ostavila trag u modnom svijetu.

Madonnini zaštitni znakovi u ‘Očajnički tražeći Susan’ (1985.) – čipkaste rukavice, crni grudnjak, debele obve, mnogo nakita i nacrtale Ray Ban – dojmljivo prikazuju 80-e. Razabrušenoj Madonni pridružuje se Brigitte Bardot filmom ‘I Bog stvori ženu’ (1956.) u ulozi ninf duge divlje kose. Uska suknja i bikini ostali su zašti-ti znak B. B., a popularnost toga kupačega kostima postala je planetarna. Bezvremenski stil lansirao je i film ‘Do posljednjeg dana’ (1960.) s dječački odjevenom Jean Seberg. Kratka kosa, hlače do gležnja i mornarska majica ostali su ‘in’ do danas, a zanimljivo je da je redatelj Jean-Luc Goddard poticao glumce da nose vlastitu odjeću s obzirom na to da nisu imali kostimografa. Nijemi film ‘Pandorina kutija’ (1929.) postao je ogledni primjerak izgleda 20-ih. Do danas iznimno je nosena bob-frizura Louise Brooks, a njezina mješavina seksa i nevinog stila odijevanja nezaboravna. Iako je bila sporedna glumica u ‘Prozoru u dvorište’ (1954.), širokim suknjama, biserima, ogrlicama i ru-kavicama do laka Grace Kelly postala je klasik. Važno je napomenuti da je sporednu ulogu izvanredno odigrala i Hermesova torba.

No kad već govorimo o modi i filmu, ne možemo presko-čiti ni televiziju. Koliko se na modu može utjecati TV-om, vidi se odlično u serijama ‘Poroci Miamija’ (1984.-1989.) te ‘Seks i grad’ (1998.-2004.), iako obje imaju svoje ina-čice na velikom platnu. ‘Poroci’ su jako utjecali na muš-ku modu 80-ih uveoši Armanijeve talijanske stil u središte zbijanja. Don Johnson pojavljava se u bijelim lanenim hlačama, koledžicama bez čarapa, majicama, jaknama te rejbanicama. Po epizodi su Johnson i Philip Michael Thomas nosili pet do osam kombinacija u najljudim boja-ma, poput ružičaste ili zelene, a odjevne su savjete davali i kuća Hugo Boss, zatim Gianni Versace te Vittorio Ricci.

A što reći o ‘Seksu i gradu’? Sarah Jessica Parker kao predvodnica stila, Kristin Davis, Cynthia Nixon i Kim Catrall ostavile su trag ne samo u modi. Posebnu ulogu u seriji odigrale su štikle, ponajviše one Manola Blahnika, a društvo su im pravile torbe, kaputi, veliki ukrasni cjetovi na Carrienoj odjeći, haljine, šeširi, oglice s imenom… Taj popis jednostavno je – beskrajan.

O nepredvidljivu svijetu mode snimljeni su filmovi ‘Vrag nosi Pradu’ (2006.) i ‘Prêt-à-Porter’ (1994.). Zanimljivo je da je dizajner Tom Ford režirao film ‘Single Man’ (2009.), iznimno se pobrinuo za filmsku estetiku 60-ih godina te izgled glavnih glumaca Juliane Moore i Colina Firtha. Dizajneri su bili i teme dokumentaraca: ‘Valentino: posljednji car’ (2008.), ‘Lagerfeld povijest’ (2008.), ‘Vogue – rujansko izdanje’ (2009.) o Anni Wintour, glavnoj urednici Voguea, te ‘Luda ljubav’ (2010.), hommage Yvesu Saint Laurentu. Wim Wenders još je 1989. snimio ‘Notes on Cities and Clothes’, posvećen Johiju Yammamotu.

Bijele haljine nalik na onu koju je nosila Marylin Monroe u ‘Sedam godina vjernosti’ 1955. ovogodišnji su krik sezone. Ipak, teško da će jedna postići cijenu Merlinkine, prodane za gotovo 27 milijuna kuna (4,6 milijuna američkih dolara) nepoznatom kolekcionaru 2011.

Zabljesnula je u ‘Aferi Thomasa Crowna’ 1968. buržujskim šikom. Godinu prije zadijela je javnost beretkom i vestom u filmu ‘Bonnie i Clyde’.

Kad je kriza počela tresti svijet, jedan od prvih poteza Michaela Bloomberga, gradonačelnika New Yorka, bio je natječaj za gradnju novoga kampusa na otoku Roosevelt u Manhattanu. Htio je stvoriti vodeći svjetski centar za inovacije u srcu New Yorka, kako bi taj grad postao tehnološka metropola svijeta. Nakon natječaja Sveučilište Cornell zajedno s izraelskim Institutom za tehnologiju dobilo je na korištenje 12 hektara zemlje za gradnju kampusa s ciljem razvoja obrazovnih programa iz područja visoke tehnologije, poduzetništva i menadžmenta.

Nadalje, ishodi obrazovnih i istraživačkih procesa moraju imati utjecaj kako na teoriju menadžmenta tako i na poslovnu praksu. Drugim riječima, od vrhunske poslovne škole očekuje se da rasprostire svoj utjecaj u gospodarstvu, ali i u društvu. Poslovne škole moraju jasno i transparentno svojim studentima iskazati ciljeve učenja te kontinuirano poboljšavati programe kada se ciljevi učenja ostvare. Također, zadatak je poslovnih škola da rezultati istraživačkog rada nađu svoj put do poslovne prakse.

Na kraju, očekuje se aktivno uključenje ključnih interesnih dionika poslovnih škola u gospodarski i javni život, bilo na razini nacionalnih gospodarstava bilo u međunarodnim okvirima, ovisno o tome što je misija pojedine poslovne škole. Od poslovnih škola očekuje se i stvaranje veza s poslovnom zajednicom uključivanjem profesora u poslovnu praksu, ali i uključivanjem poslovnih ljudi u obrazovni proces. Dakle, vrhunski su standardi poslovnog obrazovanja poznati. Potrebno ih je samo primijeniti. No to nije jednostavan zadatak. U prosjeku je potrebno od pet do sedam godina kako bi poslovna škola postala akreditirana prema standardima AACSB-a.

Zagrebačka škola ekonomije i managementa pokazala je Hrvatskoj da je to moguće, nakon petogodišnjeg procesa uskladila se sa svim standardima AACSB-a i postala prva AACSB međunarodno akreditirana poslovna škola u Hrvatskoj. Ta činjenica govori da se i u Hrvatskoj mogu naći sastojci vrhunske kvalitete koji su potrebni za recept ekonomskog rasta. Iz recepta za tehnološki i gospodarski iskorak New Yorka vidi se koji su to sastojci i kako ih kombinirati. Dakle, za stvaranje bolje ekonomske perspektive država bi trebala osigurati infrastrukturu i institucije visokog obrazovanja kao kvalitetni temelj za tehnološki razvoj i inovacije. Ishod obrazovnog procesa, odnosno talentirani pojedinci, trebali bi operacionalizirati ili komercijalizirati tehnološke i druge inovacije. Čini se da sada i mi u Hrvatskoj imamo preduvjeti i sastojke za uspjeh. Još nam samo nedostaje dobar kuhar.