Smanjenje previsokog standarda

Nitko neće podnijeti teret promjena i smanjenja standarda dok problem ne eskalira. Političari ne žele provesti reforme za drugu vlast, onu koja dolazi nakon njih.

Zašto se o strukturnim reformama tako malo piše i govori? Razlog je jednostavan: nitko ne želi podnijeti teret promjena i sniziti sadašnji standard, ma koliko bio nerešen. Svaki poduzetnik intuitivno vrla dobro zna što mu je činiti kad posao krene nizbrdo. Pri tome je njegova velika prednost da to može obaviti brzo i da zna zašto to čini. Političari pak strukturne reforme (smanjenje društvenih troškova za ekonomiju) izbjegavaju kad god to mogu, dok problem toliko ne eskalira da nema drugog rješenja. Naime, oni ne žele u svom mandatu postati nepopularni zbog strukturnih reformi i provesti reforme za neku drugu vlast, onu koja možda dolazi poslije njih. Strukturne reforme traju nekoliko godina, a onda još treba nekoliko godina da se vide rezultati; nema brzih rješenja. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj već godinama jedanput na godinu objavljuje publikaciju u kojoj detaljno opisuje koje se strukturne reforme provode u zemljama članicama OECD-a kako bi se stvorili uvjeti za poticanje konkurentnosti i ekonomskog rasta. Ekonomski kriza pokazala je da je odziv političara i nositelja ekonomske politike za provedbu strukturnih reformi mnogo veći u tijekom i nakon krize nego što je bio prije nje (2008.). Posljedica je to traganja za formulom koja će potaknuti ekonomski rast.

Katkad se može čuti ili pročitati da bi bilo mnogo lakše smanjivati javni dug da ekonomski rastemo ili mnogo lakše provoditi strukturne reforme da ekonomski rastemo itd. Nažalost, u stvarnosti to funkcionira tako da političari kao nositelji ekonomske politike ne žele ni čuti za strukturne reforme dok se ekonomski raste; kad pak izbije kriza i kad nema rasta, onda se proteže fraza da su strukturne reforme teško provedive. Koje su to strukturne reforme za poticanje konkurentnosti? Recimo, porezne reforme koje su pogodne za ekonomski rast mogu ojačati komponentu rada važnu za oporavak, a mogu pomoći i fiskalnoj konsolidaciji ako povećaju porezne prihode. Smanjenje poreznog troška uključuje povećanje produktivnosti porezne administracije, usmjerenje poreznog opterećenja prema poreznoj osnovici koja manje opterećuje zapošljavanje i ekonomski rast, kao što je oporezivanje nekretnina i krajnje potrošnje, te uvođenje ekoloških poreza.

Nužno je povećati produktivnost rada, za što je preporuka poboljšanje i reforma sustava obrazovanja. U tom kontekstu važno je također smanjiti oporezivanje rada, odgoditi efektivne godine umirovljenja, reformirati shemu privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) i ojačati aktivnu politiku na tržištu rada. Pod aktivnom politikom smatra se povećanje resursa za pomoć u aktivnom traženju posla, zatim izobrazba za nezaposlene te shema za subvencioniranje otvaranja novih radnih mjesta. Jedna od mjera za tržište rada provedena u dvije trećine zemalja OECD-a kako bi se ublažio gubitak radnih mjesta jest skraćeno radno vrijeme. Kako bi se povećala produktivnost rada već za jedan naraštaj, važno je reformirati sustav obrazovanja i uložiti u ljudski kapital. Dug je popis prijedloga za reformu obrazovanja i ne bi stao u ovaj članak, ali kreatori ekonomske politike mogu ga naći na stranici www.oecd.org. Strukturne su mjere poznate, testirane u praksi u posljednjih pet godina krize, a izvučene su i lekcije, dakle zna se koja reforma postiže najbolje rezultate. Jedino treba donijeti odluku o pokretanju strukturnih reformi i početi ih provoditi, što hrvatska ekonomija treba kao što pustinja treba vodu.