Ulazak kroz velika vrata izrezbarena u baroknom stilu koja se otvaraju senzorom sâm se po sebi razumije u domu nekoga današnjeg Velikoga Gatsbyja. Doduše, može ih otvoriti i batler premda je vjerojatnije je da će se otvoriti sama – zahvaljujući tehnološki osviještenom gazdi.
Kuhalo za kavu idealno je uključiti na daljinski, dok se uživa u jutarnjem suncu u svome prostranom cvjetnom vrtu. Tako to, možda, rade oni aktivniji pripadnici visokog društva. Oni manje aktivni sigurno uživaju u golemoj biblioteci u kojoj je u kasetama u obliku knjiga pohranjeno bezbroj CD-ova i DVD-ova. Radni stol od hrastovine morao bi biti lijepo oblikovan u baroknom stilu baš kao i nevelika, ali udobna fotelja u koju se može zavaliti smještajući noge na stol.
Stali dio tog kata na kojem bi sobe bile uređene u obliku brodskih kabina koje bi se otvarale baš kao one na Voyageru, a i unutrašnjost bi bila dekorirana u tom stilu. Na zidu nasuprot ulazu u sobu/kabinu bio bi postavljen golemi monitor na kojem bi se emitirao put svemirom, a posebnom bi se tehnologijom, kada to gostima dosadi, dio zida pomaknuo te se pojavio prozor kroz koji bi se gledalo u realni svijet. Tim bi se kabinama moji prijatelji koristili kada se žele na trenutak odmoriti ili pak ako se dvoje ili grupa njih žele malo odvojiti od ostalih. U svim bi kabinama bile instalirane kamere, naravno sigurnosti radi. Kat iznad toga bile bi moje odaje za opuštanje i odmor. Čini se da ga sauna, dvorana za bilijar, kuglana i teretana, a na drugom katu imao bih nepreglednu spavaču sobu s velikim balkonom odakle bi pucao pogled na Zagreb.
Iz te bi se sobe ulazilo u malo manju, ali dovoljno veliku, koja bi mojim prijateljima bila poznata po velikom broju košulja, odijela i cipela, od kojih 90 posto nikad ne bih obukao ni obuo. U jednom kutku te sobe bio bi mali ormari s kratkim majicama, a na svakoj od njih bio bi nekakav natpis, primjerice Lider, Iowa, Sigurno je samo osigurano, Agrokomerc, NK Krajišnik… ili pak slika Staroga grada u Velikoj Klađuši. Osim te slike moje bi najdraže majice krasile slike konobara Renéa iz serije ‘Alo, alo,’ ‘Supermena’ te Marka Perkovića Thompsona. Te bih majice u 90 posto situacija tijekom dana nosio, a od onoliko košulja i odijela odabrao bih jednu, možda dvije u kojima bih svaku večer dočekivao svoje prijatelje iz visokog društva.
A ti bi se prijatelji množili kako bi dani prolazili, sve dok ne bi bio iscrpljen i posljednji pripadnik visokog društva. I sve bih to radio samo zbog jedne žene da ponovno osvojim njezino srce. Ali nje ne bi bilo kao što je nema ni u staroj sevdalinki o Komadini Muji koja kaže: ‘Dvore gradi aman, dvore gradi zaman, Komadina Mujo. Ob’lazi ga aman, ob’lazi ga zaman, cijeli Mostar redom, samo nema Zaimove Zife.’ E, tako ne bi bilo ni moje ljubljene, iako bi moje dvore obilazio Zagreb cijeli, pa si mislim da bi bilo najbolje ne biti Jay Gatsby, jer kad bih jednog dana umro, ni meni moji novi prijatelji ne bi znali pronaći mezar. Samo bi došli moja vjerna (ljubav i moja prijateljica Tamara koje bi se tiho prekržile, dok bi Seka, Mumo, Bajro i Nevres učili Fatihu. Zato, živio Gatsby početkom 20. ili pak 21. stoljeća, tehnologija se zaista mijenja, ali malograđanština, kao i privrženost, ili postoje ili ne postoje.
Odabir pametne kuće, u kojoj su elektronički povezani spuštanje i dizanje roleta, grijanje, klima, paljenje i gašenje televizora i radija, više je stvar racionalnosti nego statusnog simbola. Gosti njezina vlasnika sigurno ne bi krili oduševljenje time što su dio njihova života i što u takvoj kući mogu raditi što ih je volja.
Vlada je ove godine prihvatila ‘Strategiju razvoja turizma’ na kojoj je radio Ostojić, a koja je jasno pretpostavila reorganizaciju cijelog sustava HTZ-a. Prvi je korak reorganizacija Glavnog ureda, a zatim sustava turističkih zajednica. Procjene dosadašnjeg stanja pokazuju da je današnja organizacija Glavnog ureda formirana u sklopu službi koje, prema zadaćama Operativnoga marke- istim stvarima. Drugim riječima, da dugoročni turistički plan i strategija dobiju operativni smisao, da se u turizmu poveća dodana vrijednost na temelju javno-privatnih partnerstava te da se riješe osnovni problemi u turizmu kao što su izrazita sezonalnost i nedostatak ulaganja.