Home / Tvrtke i tržišta / U vijesti

U vijesti

Čak do 80 posto onoga što stavimo na kožu završi u našem krvotoku šest minuta nakon nanošenja. Procjenjuje se zato da će se u sljedećih pet godina zarada od prodaje organske kozmetike samo u Europi povećati za 6,3 milijarde dolara.

Oni mogu biti izbirljivi i imaju pristup svemu. A biraju organsko! Čini se da je to novi holivudski moto – i najnoviji svjetski trend. Katkad kriomice zavirimo u kuponske ormariće svojih prijatelja, a za poznata lica vjerujemo da znamo što upotrebljavaju kad ih zadržavamo gledamo kako u skupocjenim TV reklamama razvijanih svjetskih brenda razmazuju svoju najnoviju kremicu po licu. I činimo to često. No kad bismo uistinu zavirili u njihove kuponske ormariće, uočili bismo da te klasične proizvode sve češće zamjenjuju prirodnim, organskim.

Jedan od zvijezdama omiljenih tvoraca organske kozmetike jest Dr. Alkaitis, čijim se proizvodima koriste svi, od Gisele Bundchen, Karoline Kurkove, Mirande Kerr, Gwyneth Paltrow, Rosanne Arquette, Kelly Brook, Jade Jagger do Minnie Driver i drugih. Alkaitisova je filozofija: ‘Ako nisi siguran da bi to pojeo, nemoj to stavljati ni na kožu.’ Koža apsorbira hranjive tvari iz svih proizvoda koje stavljamo na nju i štiti od svakodnevnog izlaganja štetnim tvarima. Kad smo zdravi, ona nepogrešivim sjajem zrcali naše unutarnje i vanjsko zdravlje; no kad se naruši unutarnja ravnoteža ili pojavi alergija, koža šalje signale tražeći pomoć i brigu. Kemikalije ili sintetički obrađeni prirodni sastojci koje redovito sadržavaju klasični proizvodi za njegu kože tada ne pomažu jer ih tijelo ne može preraditi. Dr. Alkaitis tvrdi da briga za stanje naše kože nije samo površna potraga za ljepotom nego da treba biti dio svakodnevne zdravstvene skrbi.

Suki Kramer, koja je pokrenula kozmetiku Suki, želeći zaštititi svoju slavnu klijentelu, dugo je njezina imena držala u tajnosti, no poznati časopis People otkrio je da su među njima Tom Hanks i Rita Wilson. Filozofija koja ih je privukla toj kozmetici jest da prirodno ne znači i jednostavno. Tijekom godina Suki je razvila složene proizvode koristeći se isključivo prirodnim sastojcima. Od pokretanja 2002. to je postao jedan od najtraženijih prirodnih kozmetičkih brenda. Bloge, selebritiji i modni urednici slažu se u jednome: postoji neobjašnjiva magija u žutim kutijicama i slatkim staklenkama toga brenda.

Maleni Luksemburg svoj je napredak i impresivni BDP izgradio na financijskom sektoru. Jednostavno, veliko vojvodstvo jedna je od europskih poreznih oaza. Primjerice, samo su prošle godine izravna strana ulaganja dosegla 2,28 bilijuna dolara. Od toga su samo 122 milijarde otišle u realnu ekonomiju. No ostatak Europe sa sve praznijim blagajnama počeo je stiskati pa je Luksemburg najavio labavljenje bankarske tajne. Ali tek od 2015., i to samo djelomično.

Vijesti da je najdugovječniji izabrani lider na svijetu Jean-Claude Juncker odlučio odstupiti više od glavnog razloga začuđuje jedan sporedni podatak. Luksemburški je političar poslije 18 uzastopnih godina predsjedanja vladom svojevoljno odlučio otići nakon skandala s tamošnjom tajnom službom, ali mnoge je više začudilo to što Luksemburg uopće ima tajnu službu. Svojevoljno, doduše, i tek nakon što je postalo jasno da neće dobiti potporu koalicijskog partnera – jer ni gotovo dva desetljeća vladanja, između toga osam godina predsjedanja eurozonom, nisu bila dovoljna strastvenom pušaću i obožavatelju skupoga konjaka. Povod otkazivanju poslušnosti partnera u vlasti je istraga koja se trenutačno vodi protiv tamošnje službe sigurnosti SREL-a, možda malene, ali, prema svemu sudeći, prilično vatrene špijunske agencije.

Državni tužitelj istražuje navode o nezakonitom prisluškivanju vodećih poslovnih ljudi, korupciji i, ni manje ni više, dilanju luksuznih automobila. Navodno su pripadnici službe kupovali skupe njemačke automobile uz popust od 30 posto i onda ih preprodavali za vlastitu korist. Premda je, prema zakonu, upravo on mjerodavan za njihovo funkcioniranje, Juncker je cijelo vrijeme odbacivao odgovornost za SREL-ove nestašluge, katkad i prilično nemuštim izgovorima, poput onog ‘da tajne službe nisu bile njegov prioritet’ ili dobre stare da ‘nije znao’. Nije mu pomoglo ni to što je osobno bio žrtva njihova pasioniranog prisluškivanja još 2007., kad ga je modificiranim ručnim satom snimio tadašnji šef službe Marco Mille. U spornom razgovoru koji Juncker niječe Mille je obavijestio premijera o prisluškivanju lokalnog monarha, velikog vojvode Henrija, te ga optužio za redovitu suradnju s britanskim službom MI6.

Parlamentarna istraga dosad je utvrdila 13 tisuća tajnih dosjea, protuzakonito prisluškivanje, pa i insceniranje protuterrorističke akcije u svrhu pomaganja jednom ruskom oligarhu da plati španjolskom špijunu deset milijuna dolara. Sve u svemu neočekivano živahna, filmski inspirirana družina u inače uspavanom vojvodstvu. Velikom vojvodstvu. Junckeru se konkretno predbacuje da nije obavijestio parlament o neregularnostima i mogućim nezakonitostima tajne službe od 2004. do 2009., kao i to da nakon naredbe da se operacija prekine nije sankcionirao odgovorne. – Pozivamo premijera da preuzme punu političku odgovornost u ovom kontekstu i tražimo od vlade da omogući prijeverene izbore – rekao je Alex Bodry, predsjednik socijalista, stranke koja je okrenula leđa Junckeru.

S najboljim godinama pred sobom, 58-godišnji premijer odlučio je sudjelovati na tim izborima, predviđenima za listopad, unatoč prisilnom odlasku zbog afere. Njegov je utjecaj očito toliko jak da je bez većih problema osigurao ponovnu potporu stranke, Kršćansko-socijalne narodne stranke (CSV), unatoč nagađanjima da bi ga mogla zamijeniti sve poznatija Viviane Reding, europska povjerenica za pravosuđe i temeljna prava, ili njegov ministar financija Luc Frieden. Ipak, u pogledu karizme njih dvoje ne može se ni izdakla mjeriti s Junckerom. Reding ljudi smatraju pomalo irritantnom i napornom, a Frieden ima ugled poslušnog računovode.

Junckerove izborne šanse uopće nisu loše, posebice ako se gleda statistika: CSV je dobio sve izbore od 1944. naovamo osim onih 1974. Na posljednjim izborima 2009. njegova je stranka osvojila 38 posto glasova i 26 od ukupno 60 mandata u luksemburškom parlamentu. Anketa netom prije ostavke pokazala je da 72 posto birača podupire Junckera, a nastavak vladavine stranka će vjerojatno pokušati osigurati novom koalicijom s liberalima, kao što je bio slučaj od 1999. do 2004. No može se dogoditi da se liberali udrže sa socijalistima i zelenima, što bi vjerojatno značilo predah od vladanja za CSV nakon dugo vremena. Čini se i da je upravljanje eurozonom utjecalo na kvalitetu njegova rada kod kuće jer upravo Junckera mnogi smatraju ključnim za održanje jedinstvene europske valute u njezinim najtežim trenucima. Njegov drugi mandat završio je u siječnju ove godine kada ga je na tome mjestu zamijenio Nizozemac Jeroen Dijsselbloem.

Osim za veliko vojvodstvo neubojljive političko-oba-vještajne intrigе, Luksemburg je mnogo poznatiji po bankarsko-poreznim posebnostima. Svoje golemo bogatstvo veće od 80 tisuća dolara po glavi stanovnika duguje ponajviše ugledu poreznog utočišta, nedavno često spominjanog kao jedne od postaja na kružnom putu poreza mnogih velikih kompanija i pažljivom čuvanju bankarskih tajni. Jednom je prilikom njemački ministar financija Peer Steinbruck zaprijedio da će u Berlinu održati konferenciju o poreznim utočištima na koju će pozvati Luksemburg, Švicarsku, Austriju i Ouagadougou. Bankovni sektor, primjerice, težak je tri bilijuna eura ili 22 puta više od ukupnog BDP-a te države, a prošle su godine izravna strana ulaganja dosegnula impresivnih 2,28 bilijuna dolara. Od sveg tog novca samo su 122 milijarde dolara otišle u realnu ekonomiju, pa je savršeno jasno odakle bogatstvo Luksemburga. Sigurno ne iz proizvodnje cipela i tostera.

Oba zlatna rudnika sve su više pod pritiskom ostalih članica Europske unije čije prazne blagajne vaze za stavljanjem mjesta poput Luksemburga na uzicu.

Naravno, takvo ponašanje nije slučajno; Luksemburg je drugo najpopularnije mjesto za investicijske fondove nakon Amerike i lokalne vlasti su i više nego voljne biti im na usluzi, pa i onda kada ti isti fondovi posluju mimo zakona i štete svojim krajnjim ulagačima. Mjesec prije vlada je pak odlučila da Luksemburg olakša svoja pravila vezana za bankovnu tajnu, opet zbog rastućih pritiska izvana. Frieden je najavio spremnost Luksemburga na širenje broja računa koji potpadaju pod nove ugovore o dijeljenju informacija s Amerikom i EU. Postojeći ugovori zasad su samo pokrivali pojedinačne porezne obveznike, no želja vojvodstva za ‘glancanjem’ imidža rezultirala je širenjem tog dogovora na globalne kompanije. I nedavno ‘spašavanje’ Cipra njegovim vlastitim novcem, odnosno onim bogatih investitora u tamošnje banke, kao i skandal francuskog ministra odgovornog za proračun koji je utajio porez u Švicarskoj, pojačali su pritisk na Luksemburg. Promjena se neće dogoditi preko noći, s labavljenjem bankarske tajne zemlja će početi od 2015., i to samo djelomično, tako da je očito riječ o nevoljkom davanju prsta uz nadu da će ruka ostati cijela.

Ako ne uspije osigurati još jedan mandat na čelu Luksemburga, Juncker zasigurno neće previše očajavati, ima i drugih, možda atraktivnijih opcija. Prema mišljenju mnogih, kvalitetno pred…