HNS: Proračun skresliti!

Sukob između SDP-a i HNS-a u vezi s ekonomskim koncepcijama mogao bi kulminirati nakon ljeta. HNS bi volio vidjeti znatno više privatnih investicija, SDP zagovara (nepostojeće) javne investicije. HNS je za pristup ‘pro biznis’, SDP i dalje inzistira na poreznoj presiji.

Najesen bi ministar gospodarstva Vrdoljak mogao biti proglašen žrtvenim janjetom. Dok mediji glorificiraju Linića kao spasioca, HNS službeno pokazuje manjkav investicijski uspjeh, pri čemu malo tko zna kako točno stoji u vezi s blokiranjem investicija.

HNS nema problema s pronađenjem hrabrosti za ozbiljne zahtjeve u rashode, SDP u rashode ne da taknuti. HNS bi volio vidjeti znatno više privatnih investicija i privatnoga kapitala, SDP još jače na valu (nepostojećih) javnih investicija. HNS je svjestan da je pro-biznis pristup jedini moguć i održiv, SDP i dalje inzistira na poreznoj presiji.

Sukob očito tinja već neko vrijeme, jer kao rijetko kada lako smo dobili potvrdu na nekoliko adresa. Menadžer iz političke stranke nečlanice koalicije kaže da nekoliko posljednjih događaja pokazuje koliko su koncepcije suprotne. Priča nam da je na nedavnom sastanku u HUP-u financijski ministar Slavko Linić vodećim hupovcima javno priznalo kako misli da je dvije trećine poduzetnika nepoštano, da mu ne pada na pamet spašavati građevinare i bankare, da se proračunske rashode ne smije dirati ni po koju cijenu.

Namjera mu je, koliko je to uopće još moguće, poostrijeti naplatu kako bi podignuo prihode. Svakoga se mjeseca iznosi za plaće probijaju stotinjak milijuna kuna. U Ministarstvu se nadaju da će se u drugom dijelu godine to iseglati, ali u rujnu će morati napraviti trezveni rebalans, u prosincu još i tehnički. Bez obzira na to koliko Linić dobro radi na uvođenju fiskalne discipline, to je i onako trebalo davno učiniti, takav će pristup presije naplate urušiti sustav – kažu nam izvor dodajući da su svi bili uvjereni da je predizborno obećanje kako neće dirati rashode samo uvjetovani refleks zbog gubitka izbora 2007. godine.

Pokazalo se da to doista misle. Ostali su dosljedni. Nažalost, mišljenje je HNS očajan, svi projekt stoji, JPP koji angažira nužni privatni kapital nikako ne prolazi jer to uključuje građevinska poduzeća etiketirana kao kriminalce. Umiješali su se i u tržište, umjesto da tržište regulira visinu kamata to sada radi država, koja sama sebi skaje u usta. Na taj način raste rizik, po-sredino i cijena, ili ako cijena ostane ista, ponuda novca za refinanciranje državnih obveza može biti manja. Iracionalni naboj u komunikaciji postao je dominantan – tvrdi naš izvor.

Istu stvar potvrđuje i ekonomist blizak Vladi. Rebalans proračuna trebao se, tvrdi, raditi prije dva tjedna kada se sastao uži kabinet Vlade. Na kraju priče sve je stalo, jer financijski ministar ne želi dirati u rashode.

Ministar se potpuno fokusirao na rast prihoda. Kada izostaje ekonomski aktivnost, ostaje samo presija porezne naplate, koja će na kraju biti kontradiktorna. No znatno je opasno što to je stopirani svi projekti HNS-a. Gdje god je država trebala malo pogurati, projekti su ili blokiran ili se ne daju jamstva ili nema za investicije u dijelu koji treba finansirati država, jer je deficit velik. Nešto se radi samo u Hrvatskim vodama, koje vodi SDP – poručuje naš izvor dodajući da je HNS potpuno konsterniran.

Oni traže hrabrije rešenje rashoda kako bi se nešto moglo izvući za investicije. Svojevrsni politički sukob u vezi s ekonomskom koncepcijom na jesen bi, upozorava, možda čak mogao rezultirati skidanjem HNS-ove ministarske glave Ivana Vrdoljaka, koji bi mogao postati žrtveno janje. Dok mediji glorificiraju Linića kao spasioca, HNS službeno pokazuje manjkav investicijski uspjeh, pri čemu malo tko zna kako točno stoji u vezi s blokiranjem investicija.

Od početka krize proračun je u najtežem stanju, ali žestoko inzistiraju na naplati prihoda polako nam se objašnjava glavu. Bez nemilosrdnog rešanja rashoda financije će se raspasti. Doduše, ekonomist Guste Santini zna da na polovici mandata nitko ne dira rashode.

U javnosti se interpretira da je proračun usmjeren prema građanima, ne prema poduzećima, ali to nije točno. Ondje gdje postoji oligopolno tržište porezna elastičnost još i ide prema potrošačima, ali tamo gdje su manji poduzetnički sustavi porezna je presija usmjerena upravo prema njima. Inzistiranje na nemogućoj disciplini samo pokazuje da je porezna presija prevelika. Ne vidim prostor za povećanje prihoda, jedino je moguće radikalno zahvatiti rashode i još dodatno smanjiti poreze kako bi se nešto pokrenulo, u suprotnom će se samo nastaviti politika gašenja tvrtki – kategorijan je.

Željko Lovrinčević sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta kratko upozorava da se od proračunskih prihoda drži samo PDV i to ponajviše zbog obuhvaćanja sive ekonomije, svi su ostali porezi podbacili, pogotovo porez na dohodak i porez na dobit, koji pokazuju pravo lice ekonomskih aktivnosti zemlje. Za pravu ocjenu stanja financija treba pričakati kraj srpnja kada će se vidjeti prvi učinci ulaska u EU, pa i sezone. No rebalans neće prije jeseni kada će pokušati de jure približiti de facto stanju proračuna. Deficit će biti 14 milijardi kuna, s uračunatim zdravstvom oko 17 milijardi ili dva po-stotna boda veći od planiranog, dakle oko šest posto BDP-a – procjenjuje Lovrinčević. Glavni ekonomist jedne banke takvim ocjenama dodaje tek da procedura prekomjernog deficita koja Hrvatsku sigurno čeka u EU neće tako brzo, ne prije proljeća, dakle tek kada se vide službene brojke za ovu godinu.

Ekonomist blizak vlasti poručuje da se čak i miješati fiskalna pravila kako bi se otvorila mogućnost rasta rashoda temeljem rasta prihoda. Tome mogu poslužiti i jednokratni prihodi od privatizacije ili monetizacije državne imovine.

Menadžer s početka priče rezignirano poručuje kako je bolje da su pasivni, manje na stoji kada ništa ne rade nego kada rade pogrešno. Praks je pokazala da su politički interesi i pozicije uvijek ispred interesa ekonomije, uostalom bilo je i dosad stranačkih trvdenja, ali koalicija je i dalje cijela. Vjerovatno se ni nakon posljednjeg sukoba neće raspasti, ali dobro je da se progovara upravo o razlikama ekonomskih ‘programa’, jer se vozi pogrešnim smjerom, cestom dubokog nagiba prema dolje i to bez ručne.